Bojiš se dobivanja na težini, jako paziš na unos kalorija ili ti se čini da je tvoj odnos s hranom izvan kontrole? Osjećaš li se krivim/om i kažnjavaš se nakon jela? Izbjegavaš li raspravljati o hrani ili prisustvovati druženjima s prijateljima i obitelji kako bi lakše održao/la svoj dnevni režim prehrane i tjelovježbe?
Možda si u riziku da razviješ poremećaj hranjenja. Upravo reagiranje na vrijeme može ti pomoći.
Poremećaji hranjenja vrsta su poremećaja kojima je vrlo dugo bilo posvećeno premalo pažnje.
Na području Republike Hrvatske procijenjena brojka oboljelih od poremećaja hranjenja jest oko 90.000! U SAD-u 1-2% tinejdžerica boluje od anoreksije nervose a 2-4% od bulimije nervose, što je 1-2 milijuna djece s bulimijom u SAD-u. U Velikoj Britaniji je brojka oboljelih nešto manja.
Podaci dosadašnjih istraživanja slažu se da je prosječna dob javljanja anoreksije 14 godina dok se bulimija javlja nešto kasnije (oko 18te godine)
Prema istraživanjima, anoreksija je psihički poremećaj od kojeg umire najveći broj ljudi s nekim psihičkim poremećajem ili smetnjom.
Glavni oblici poremećaja hranjenja su anoreksija nervosa i bulimija nervosa, iako je moguća i kombinacija ovih poremećaja.
Što su obilježja tih poremećaja?
Za anoreksiju nervosu je tipično:
- odbijanje održavanja tjelesne težine koja je na ili nešto iznad minimalne težine za dob i visinu
- izuzetan strah od dobivanja na težini ili debljanja
- poremećen način na koji se doživljava oblik i težina tijela
- pretjerani utjecaj oblika i težine tijela na samoprocjenjivanje
- amenoreja (odsustvo najmanje tri uzastopna menstruacijska ciklusa)
Česte posljedice ove teške bolesti budu gubitak menstrualnog ciklusa, zatvor stolice i bolovi u abdomenu, netoleranciju hladnoće, bezvoljnost i gubitak energije. Moguć je i vrlo nizak krvni tlak, pothlađenost i suha koža te pojačana dlakavost na trupu (sitne svijetle dlačice). Kod nekih osoba koža postaje žuta. Može biti prisutan i preintenzivan rad žlijezda slinovnica, uništenje tvrdog zubnog tkiva, ožiljci ili kalusi na gornjoj strani šake, uzrokovani zubima kao posljedica izazivanja povraćanja.
Za bulimiju nervosu je karakteristično:
- prejedanje s neodgovarajućim metodama sprječavanja porasta težine
- povraćanje/sredstva za pražnjenje crijeva/ izgladnjivanje – oko 2x tjedno u periodu od 3 mjeseca
Prejedanje se uglavnom odnosi na slastice i visoko kaloričnu hranu te se nastavlja sve dok se osoba ne osjeti neugodno ili bolno punom; prejedanju tipično prethodi sniženo raspoloženje, stres u međuljudskim odnosima, jaka glad kao posljedica dijete ili osjećajima vezanim za tjelesnu težinu ili oblik tijela.
Tjelesne posljedice, kao posljedica učestalog pražnjenja bilo koje vrste, uključuju nenormalnosti ravnoteže tekućine i elektrolita. Prisutan je i gubitak želučane kiseline povraćanjem a čest je i proljev, kao posljedica upotrebe sredstava za čišćenje crijeva (tzv. laksativi). Značajan je i trajan gubitak zubne cakline, proširenje žlijezda slinovnica, ožiljci na vanjskoj površini ruke, neuredne menstruacije ili gubitak iste. Fatalne komplikacije uključuju napuknuće jednjaka, rascjep želuca, srčanu aritmiju.
Poremećaji hranjenja tipično se vežu uz ženski spol, s odnosom 9 : 1 u korist ženskog spola. Muškarci čine samo 5-10% populacije koja traži tretman kod anoreksije nervose i 10-15% oboljelih od bulimije nervose.
Rizični čimbenici za razvoj poremećaja hranjenja
Na razvoj poremećaja hranjenja utječe niz faktora. Pokazalo se da su osobe oboljele od ovog poremećaja često perfekcionisti, kruti i nefleksibilni u svakodnevnom životu, niže razine samopouzdanja i samopoštovanja. Također, teže se nose s frustracijama u životu, bilo da to pokazuju “na van” ili pak “gutaju”.
Osim utjecaja osobina ličnosti, prisutan je i značaj obiteljskih odnosa i ozračja u istoj (postoji li otvorena komunikacija, međusobno uvažavanje i poštivanje, pravo na privatnost i različitost…).
Snažan je utjecaj vršnjaka upravo u dobi koja je najkritičnija za razvoj ovog poremećaja. Kulturalni pritisak za vitkošću i promicanje slike abnormalne mršavosti kao ideala ženske ljepote od strane medija može stvarati iznimno jak pritisak za mlade osobe jer one dobivaju na težini kada je ostali održavaju.
Prema nekim istraživanjima, i uranjen ulazak u pubertet je rizik za razvoj depresivnog poremećaja i delikventnog ponašanja te pojačan rizik za razvoj negativne slike o vlastitom tijelu a onda i razvoj nekog od poremećaja prehrane.
Liječenje poremećaja hranjenja
- zahtjeva multidisciplinarni pristup i tim stručnjaka (gastroenterologa, psihijatara, psihologa, endokrinologa, ginekologa i dijabetologa) koji će pružati potpuni tretman oboljelima.
- uključuje bolničko liječenje, kojem je cilj uspostava optimalne tjelesne težine i oporavak fizičkog stanja osobe. Porast tjelesne težine može se provoditi i u izvanbolničkim uvjetima, ukoliko je osoba spremna i sposobna za suradnju + dugotrajnu kontinuiranu psihoterapiju
- u Hrvatskoj posljednjih 10tak godina sve više jača svijest ljudi o težini ovog poremećaja i nužnosti pružanja sveobuhvatne skrbi oboljelih od iste.
Za informacije o dostupnoj pomoći u Hrvatskoj preporučujemo pogledati slijedeće linkove:
https://www.tesa.hr Psihološki centar TESA nudi mogućnost internetskog i telefonskog savjetovanja, kao i savjetovanja u živo.
http://www.centarbea.hr/ Centar BEA intenzivno se bavi poremećajima hranjenja, te imaju grupe za osobe oboljele od tog poremećaja
http://www.anoreksija-bulimija.info/
Također, krajem 2014. godine je planirano otvaranje Dnevne bolnice za liječenje poremećaja hranjenja u Psihijatrijskoj bolnici “Sveti Ivan” na Jankomiru. u Zagrebu.
Barbara Tomašić
mag. psych.
Psihološki centar TESA
