Pitaš se što da radiš. Ne diraju tebe osobno, često čuješ da se to tebe ne tiče, ali ipak… Vidiš kako je (ga) maltretiraju, stalno ga zezaju, naguravaju, uništavaju mu stvari. Uznemirava te to, nisi siguran trebaš li reagirati ili ne. Možda bi i probao pomoći, samo uopće ne znaš kako, a i ne bi da se oni okrenu pritom protiv tebe.
To što se događa tvom školskom kolegi se zove vršnjačko nasilje, a ti si promatrač. U vršnjačko nasilje spadaju sljedeća ponašanja:
– Udaranje, guranje, čupanje, štipanje, uništavanje stvari (fizičko nasilje)
– Vrijeđanje, izazivanje, izrugivanje,omalovažavanje
– Prijetnje, ucjenjivanje, oduzimanje stvari, prisiljavanje
– Ignoriranje, isključivanje, ogovaranje, tračanje…
– Cyberbullying – većina gore navedenog ali putem sms i interneta
Iako nisi ti meta, niti zlostavljaš s njima tog učenika/cu, tvoja uloga, uloga promatrača, je značajna za ishod cijele “priče”. Možda ti kažu da se to tebe ne tiče i da nemaš veze s tim, no nemoj se zavaravati: Šutjeti znači odobravati. I još gore: ŠUTJETI ZNAČI SUDJELOVATI!
Ako ne želiš biti dio nasilja i ne želiš biti suodgovoran za nečiju patnju, evo nekoliko jednostavnih uputa što možeš učiniti:
1. Prvo i najvažnije: ne dopusti da postaneš sudionik, ne priključuj se zezanju, izrugivanju, gurkanju i udaranju drugog učenika. Često se dogodi da osjetiš da neke šale nisu ok, da one vrijeđaju nekog u razredu, ili osjećaš da su se okomili na nekog tko ne može ili ne zna uzvratiti. No, čini ti se da se svi ostali tome smiju, pa se sve više i ti tome smiješ ili počinješ i sam dobacivati neugodne komentare. Misliš: “Pa sam si je kriv ako ne zna uzvratiti ili ako je to toliko smeta, drugi na to ne obraćaju pažnju ili odbruse nešto i lako to zaustave”. U sebi još osjećaš neku nelagodu oko svega toga, ali valjda je u redu kad to svi rade. NIJE U REDU! Tvoj osjećaj je ispravan, nije u redu raditi ili govoriti drugom nešto što ga očito smeta, posramljuje ili plaši. Ako se pridružiš tome, ti zlostavljaš drugog učenika, bez obzira jesi li ti počeo ili drugi. Želiš li to biti u životu – netko tko zlostavlja druge. Sigurno ne. Tvoj smijeh na takve neugodne “šale” i uvrede poručuje nasilniku: DOBRO JE TO ŠTO RADIŠ, DAJ JOŠ! Što je više vas “promatrača” u razredu koji se smiju na ova nasilna ponašanja, to se onaj koji to čini osjeća moćnijim, ispravnim u onom što radi i povećava se šansa da će se okomiti i na druge u razredu. Smijeh i odobravanje promatrača nasilnom učeniku “daju krila” i vršnjačko nasilje se pojačava u svim oblicima. Ako želiš da to prestane – NEMOJ SE SMIJATI TAKVIM “FORAMA”!
2. NE NAVIJAJ – u situacijama fizičkog nasilja nerijetko se događa da skupina promatrača počne navijati. Navijanje izrazito pojačava nasilno ponašanje i vrlo je važno da to ne radiš. Ako navijaš – postaješ odgovoran za nasilje, postaješ sudionik.
3. RECI ODRASLIMA ŠTO SE DOGAĐA! Ako je “frka” odmah pozovi odraslu osobu da to zaustavi. Ako se to događa već neko vrijeme, ispričaj sve nekoj odgovornoj odrasloj osobi, reci kojem učeniku treba pomoć, jer je dužnost odraslih da pomognu. U školi su to tvoj učitelj ili razrednik, pedagog ili psiholog škole, dežurni učitelj, ravnatelj, ali i bilo koji učitelj, pa i pomoćno osoblje škole ako nema nikog drugog u blizini. Kod kuće reci roditeljima što se događa u razredu ili na hodniku/igralištu škole i zamoli roditelje da o svemu obavijeste školu. Ako netko ne odreagira iz prve, nađi nekog odraslog kojem vjeruješ, ispričaj sve i traži pomoć u rješavanju te situacije. Ne brini, to nije “tužakanje”, tužakanje znači da nešto otkriješ s namjerom da naškodiš drugom učeniku. Ovdje je namjera drugačije – želiš zaštiti učenika kojem treba pomoć i zbog toga je to plemenito djelo, nikako tužakanje. Uz, kad bi se tebi nešto tako događalo, bilo bi ti bitno da ti netko pomogne, zar ne?
4. NE UKLJUČUJ SE U FIZIČKI OBRAČUN! Iako možda želiš zaštiti učenika kojeg tuku, aktivnim uključivanjem u tuču samo povećavaš šansu da dođe do opće tučnjave i gorih posljedica. Naravno, nemoj samo stojati i gledati. Umjesto toga – trkom do prvog odraslog po pomoć!
5. Pomozi učeniku kojeg zlostavljaju – potakni da potraži pomoć odraslih i pitaj kako mu ti možeš pomoći.
6. Pruži svoju podršku i prijateljstvo učeniku (učenici) kojeg napadaju! Učenici koji nemaju podršku drugih su češće mete nasilja. Katkad ne znamo kako pomoći ili što bi rekli, pa ne kažemo ništa. Dovoljno je reći: “Žao mi je što ti to rade. Nisi ti za to kriv” i ponuditi svoje društvo. Čak i ako samo više obraćaš pažnju na tog učenika, prilaziš mu, pozoveš ga i prijateljski razgovaraš s njim, već je i to dobar korak. Učenici koji su izloženi vršnjačkom nasilju često se osjećaju jako usamljeno i gube povjerenje u druge ljude, jer svi šute dok njih napadaju.
7. Razgovaraj s drugim učenicima u razredu i iskaži svoje nesalaganje. Čut ćeš kako se i mnogi od njih osjećaju isto kao i ti. Pokažite zajedno da vam se nasilje ne sviđa, da nije zabavno. Kad više vas iz razreda jasno pokaže neslaganje, nasilnom učeniku se smanjuje moć. Njegovo ponašanje je nemijenjeno tome da izazove strahopoštovanje promatrača – ako u tome ne uspijeva jer ga promatrači ne podržavaju, onda znatno rjeđe i pokušava.
8. Dogovorite razredna pravila protiv nasilja na satu razredne zajednice – zamoli razrednika da pokrene tu temu i objasni zbog čega.
9. ZAJEDNO MOŽETE ZAUSTAVITI NASILJE – SVI ĆETE BITI SIGURNIJI!
Tanja Dejanović Šagadin, prof. psihologije
Projekt „Psiho portal za mlade – podrška u izazovima mladenaštva““
Pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport
