Psiholozi razlikuju dvije vrste ljubavi – strastvenu i partnersku.  Strastvena ljubav («opsesivna», «zaljubljenost») je vrlo intenzivna emocija koja uključuje žudnju za jedinstvom s drugom osobom. Ukoliko je uzvraćena stvara osjećaj ushićenosti, ispunjenosti – a kad je neuzvraćena baca u očaj, i stvara osjećaj praznine, anksioznosti. Partnerska (ili «prava ljubav») je ljubav koju osjećamo za one s kojima su naši životi duboko isprepleteni. Manje je intenzivna i strastvena, ali uključuj osjećaj duboke povezanosti, intimnosti i privrženosti (ili vjernosti). Obje vrste ljubavi predstavljaju intenzivna pozitivna iskustva.

Ljubavne sheme utječu značajno na način na koji stvaramo, održavamo ali i «završavamo» ljubavne i seksualne veze. Naše (kognitivne) sheme u glavi utječu na naše osjećaje, vode naše ponašanje i to kako ćemo procesirati i doživjeti informacije. Pretpostavlja se kako ljudi imaju različite ljubavne sheme – tj različite kognitivne modele o tome što je prikladno da očekuju od sebe, drugog, odnosa.

S obzirom na to razlikujemo:

  • sigurne – dobro se osjećaju oko bliskosti i oko nezavisnosti u vezi
  • «prilijepljeni» – kojima je intimnost ok, ali ih plaši previše neovisnosti (vlastite ili partnerske)
  • «nestašni» – boje se intimnosti, ali nemaju problema s puštanjem ni provođenjem neovisnosti
  • «promjenjivi» – ambivalentnih odnosa oko obje dimenzije veze
  • «slučajni» koji nisu zainteresirani za veze, osim za one bez problema i obveza;
  • «nezainteresirani»

Ljubavne sheme ovise najviše o tome kako se osoba osjeća oko intimnosti i/ili nezavisnosti i koliko je voljna za uključivanje u romantičnu vezu. Ljubavne sheme su pod utjecajem ranih iskustava i relativno su trajne. Smatra se da se spajaju osobe sličnih ljubavnih shema.

Čini se kako odnosi odražavaju iskustva osobe iz povezanosti u odnosu sa prvim skrbnikom (majkom), te da rani obrasci povezivanja utječu na odnose u odrasloj dobi. Sigurne odrasle osobe se osjećaju udobno s time da budu intimni s drugom osobom, te su sposobni vjerovati i ovisiti o onima koje vole.

Neka emocionalna stanja i naše vlastite karakteristike utječu na to koliko smo «spremni» za pravu, ali i koliko smo «slabi» na strastvenu ljubav.

Strastvena ljubav
Istraživanja su pokazala kako sve što nas čini osjetljivima, i da se osjećamo bespomoćni i ovisni (kao djeca) poveća naš strah od odvojenosti i žudnju za spajanjem s drugom osobom. Tad je trenutak kad smo i skloniji strastveno se zaljubiti i naći takvu osobu s kojom ćemo se spojiti i pobjeći od neugodnog i teškog osjećaja odvojenosti.
Pokazalo se kako nisko samopoštovanje i situacije koje ga ugrožavaju dovode do veće «prijemčivosti» za ljubav i nježnost koju nam drugi nude. Nesigurnost u sebe, osjećaj ovisnosti  kao da ljude čini «gladnima ljubavi». Anksiozne osobe su također naklonjenije traženju strastvenih ljubavnih  veza.

Istraživanje je pokazalo povezanost ljubavnih shema sa emocionalnim tonom ljubavne veze. No, ljubavne se sheme ipak mogu modificirati – vezano uz razvojne promjene, ali i s obzirom na vlastita iskustva.

Zašto trebamo zaljubljivanje u osjetljivim trenucima ili stanjima?
Jer u trenucima strastvene ljubavi osobe doživljavaju uzbuđenost, euforiju, smijeh, zadovoljstvo. Uz to, osjećaju se kao da ih netko razumije i prihvaća i voli, te da s nekim dijele osjećaj jedinstva. Osjećaju se sigurno kad su s onim koga vole. Često su oni koje se zaljube sposobni transcendirati svoja prethodna ograničenja.

Jedno je dansko istraživanje pokazalo da se ljudi najbolje osjećaju kad su zaljubljeni i ta im je ljubav uzvraćena. Tad su opušteni, sretni, samopouzdani, i neobično zdravi (manje prehlade ili grlobolje). Čak su im i izvadili krv, što je pokazalo da im je imuni sistem u punoj snazi. No, nije sve bilo tako idealno za one čiji osjećaji nisu bili uzvraćeni. Oni su bili u riziku – osjećali se napeto, depresivno i skloniji su bili prehladama, a i imuni sistem im je pokazivao znakove da se s nečim bori.

Strastvena ljubav je poput emocionalnog roller-coastera i ne nudi nam samo pozitivne snažne emocije, nego i cijelu bujicu osjećaja – očaj, anksioznost, paniku i bol. Čini se da ova snažna iskustva doprinose našoj pobuđenosti u takvim vezama. No, kraj strastvene  ljubavi osobi poremeti samopoštovanje, a može se i osjećati snažna ljutnja, ljubomora.

Partnerska ljubav
Partnerska veza se povezuje s potrebom za reprodukcijom. Neuroznanstvenici smatraju da je hormon oksitocin u osnovi kemije ljubavi – i povezan s poticanjem kontakta, bliskosti, ljubavi, povezanosti, nježnosti. Prava ljubav treba uključivati međusobno poštivanja, intimnost i bliskost. Nježno grljenje, maženje, tepanje, poljupci stvaraju osjećaj sigurnosti i kod muškaraca i žena.

U partnerskoj vezi osobe moraju balansirati intimnost i neovisnost, blizinu i udaljenost. U partnerskoj vezi se osobe samorazotkrivaju više nego u prijateljskoj vezi. Sposobnost razotkrivanja – otkrivanja intimnih informacija o sebi – je povezana sa kvalitetom bliskih odnosa. Oni koji više (sebe) dijele s partnerom su zadovoljniji ljubavnim odnosom u cjelini. Ovo razotkrivanje često vodi i kroz faze razočaravanja, kad smo prisiljeni skinuti i maske savršenstva sa sebe, ali i ružičaste naočale kroz koje smo u fazi strastvene zaljubljenosti promatrali partnera. Određena razina konflikta je zdrava za odnos, kao i spremnost da vidimo sebe i drugu osobu kakvi dosita jesmo a ne kao idealne slike i savršenstva (niti totalno loše zbog razočaranosti).

Kako da ljubav postane prava?

Na putu od strastvene zaljubljenosti ka «pravoj, zreloj ljubavi» moramo i sami sazrijeti. To se događa kroz proces istraživanja vlastitih ljubavnih (i drugih) shema, očekivanja, ideala. Uz odbacivanje raznih naočala koje iskrivljuju sliku i uz čisto doživljavanje sebe i drugih onakvih kakvi jesmo. To ne znači tražiti izgovor za (međusobno) povređivanje – nego na pravom mjestu znati gdje povući granice, gdje odustati od nerealnih ideala, a gdje i kako raditi na razvijanju sebe i odnosa u duhu poštivanja i prave ljubavi.

Jadranka Orehovec, prof. psihologije

Psihološki centar TESA