Adolescenti su često pod povećanom razinom stresa zbog svih promjena koje doživljavaju, zbog velikog utjecaja njihovog razgranatog ili nedovoljno razvijenog socijalnog života i značaja prihvaćanja od strane vršnjaka, kao i zbog potrebe da pronađu tko su i što žele od života.

Roditelji trebaju pratiti utječe li stres na zdravlje njihove djece. Ako adolescenti doživljavaju previše stresa roditelji im trebaju pomoći da ga smanje, naučiti ih kako se opustiti i kontrolirati razinu stresa jer se djeca mogu zbog velike razine stresa početi povlačiti u sebe ili razviti neke probleme mentalnog zdravlja, postati tjeskobni, depresivni, pokazivati opsesivno-kompulzivne misli i radnje, postati agresivni prema sebi ili okolini ili početi upotrebljavati alkohol ili droge za kontrolu stresa.

Nekolicina i inače zdravih navika pomaže pri smanjivanju razine stresa, pa tako roditelji mogu svoje adolescentno dijete poticati na:

  • Redovito vježbanje i bavljenje nekim sportom ili drugom tjelesnom aktivnošću;
  • Redovito uzimanje obroka, što češće zdrave hranu, a što rjeđe “brze hrane”;
  • Izbjegavanjenje ili ne konzumiranje kave;
  • Život bez cigareta i alkohola;
  • Redovito odmaranje i opuštanje na način koji odgovara djetetu.

Za razvoj ovih zdravih navika kod djeteta važno je da vidi i da ih i roditelji upražnjavaju, kako bi poruke bile žive i kako bi ih adolescent doživio iskrenima.

Uz to na smanjivanje razine stresa utječu i neke zdrave navike koje su specifične za stres. Za razvoj tih navika od presudne je važnosti primjer roditelja i ponašanje roditelja prema djetetu. Stoga je važno da roditelj u ponašanju prema djetetu (ali i prema sebi) pokazuje da je zadovoljan sa svojim i djetetovim postignućima te da ne zahtjeva od djeteta savršenstvo. S tim u vezi je važno imati očekivanja od djeteta koja su primjerena djetetovim sposobnostima.

Također, važno je naučiti dijete da cijeni samo sebe i da pozitivno i optimistično gleda na sebe, svoju okolinu i život općenito. Naravno da je i tu primjer roditelja puno važniji od bilo čega što kažemo djetetu da bi ono trebalo misliti ili raditi. Vrlo je važno ne kritizirati osobine djeteta već davati specifične i na ponašanje usmjerene kritike, a često ga ohrabrivati, podržavati i pohvaljivati  jer je to način na koje dijete nauči samo o sebi misliti i samo se sebi obraćati u nekim stresnim i teškim situacijama.

Negativne misli koje imamo o sebi su uvijek odjek onoga što su nam govorili (ili kako su se ponašali) roditelji o nama ili kako su govorili o sebi pred nama, tako da je uloga roditelja da svojim primjerom poduči dijete da u frustrirajućim i zahtjevnim situacijama sebe ohrabruje, traži i vidi moguća rješenja, usmjerava se na pozitivno i na budućnost te gleda na te situacije kao na izazov koji može svladati, a ne kao na prijetnje. Način na koji te iste situacije vidi roditelj će biti odlučujući za dijete.

Djeca koja vide roditelje koji ostaju smireni, aktivni i optimistični pred potencijalim stresorima će se na sličan način ponašati i kad sami budu izloženi stresu. Oni će vidjeti takve situacije kao izazov na koji su spremni odgovoriti, a ne kao prijetnju, što je vrlo bitan preduvjet za dobro nošenje sa stresom.

Naravno, osim roditeljskog primjera važno je i da osjećaju da roditelji imaju povjerenja u njihove mogućnosti nošenja sa svakodnevnim izvorima stresa, ali i s ozbiljnijim životnim izazovima. Stoga, kao roditelj, imati povjerenja u mogućnosti svog djeteta, pokazivati povjerenje te puštati dijete da samo svladava izazove svog odrastanja kad god je to primjereno dobi i sposobnostima djeteta je najbolji način za građenje kod djeteta stava „ja to mogu“ i „savladat ću ja to“ – što je važno polazište za uspješno nošenje sa stresom.

Tanja Dejanović Šagadin, prof.

psiholog i pshoterapeut

Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)