„Opet prvašić, opet strah.

Nije lako ostaviti stare prijatelje i krenuti u nepoznato. Nije lako ponovo biti najmlađi u školi. Ponovno borba isto kao i u životu. Borba za uspjeh, za ocjene, za znanje, za status, za djevojke za sve.. Ipak – govore nam da sad nismo djeca, da se srednja škola razlikuje od osnovne, da je ovdje odgovornost veća, da se uči i radi  više, ozbiljnije. Ponekad se zapitam jesam li spreman.

Iako se svi pravimo odrasli i nekud žurimo, mi smo svi još uvijek djeca, a djecu staviti na velika iskušenja je rizično. Netko će popustiti, netko neće izdržati pritisak, netko će se opasno zaljubiti, nekom će nedostajati koncentracije…

Nadam se da ću nastaviti starim stazama, da se ocjene neće smanjiti, da ću imati želje i volje da učim no i da provedem neke nezaboravne i lijepe godine u ovoj srednjoj školi, kao što su i prelijepe one godine koje sam proveo u osnovnoj. Prijateljstva se sklapaju i počinju, simpatije se javljaju, osmjesi sjaju. Znam sve će biti dobro.Nekad se samo sjetim staroga društva i neka sjeta me uhvati i poželim se vratiti,ostati što duže dijete ,kao što Mali Princ kaže “Najveći čovjek uvijek ostaje dijete.”

Autor je nepoznati učenik 1. razreda srednje škole

Prijelaz iz osnovne u srednju školu važan je životni događaj i vrlo stresan period i za djecu i za njihove roditelje.

Za djecu – rastajanje od osnovnoškolskih prijatelja, upoznavanje novih prijatelja, uklapanje u novu, često potpuno nepoznatu sredinu.Osobito je veliki stres za mlade koji mijenjaju mjesto stanovanja zbog upisa u srednju školu, odlaze iz roditeljskog doma.

Roditelji se pitaju hoće li dijete uspijeti održati uspjeh iz osnovne škole, dok se adolescenti prije svega pitaju hoće li biti prihvaćeni. Za jedne i druge je to mješavina uzbuđenja, strepnje, iščekivanja ali i ponosa. To je razdoblje kada djeca žele biti samostalnija, odraslija no pažnja i podrška roditelja im je i dalje vrlo potrebna.

Posao roditelja je osobito pratiti kako izgledaju prvi tjedni djeteta u novoj školi. Pokažite interes za  događaje u novoj školi za nove predmete, za profesore, za domaću zadaću i nova prijateljstva i budite spremni na nesigurnost djeteta u početku. Vaš adolescent/ica će se možda ponašati djetinjasto, plakati i biti razdražljiv/a, imati probleme sa koncentracijom ili će se kod nje/njega javiti simptomi bolesti kako bi izbjegao/la odlazak u školu. Sve je to uobičajeno na početku. Budite oprezni i pažljivi dok se prilagođava. Prilagodba na novu sredinu prema nekim istraživanjima traje od 3 do 6 mjeseci, a ovisno od individualnih karakteristika, neka djeca  se prilagođavaju brže, a neka sporije. Adaptacija ovisi o tome je li dijete našlo društvo, je li se snašlo sa vršnjacima i ispunjava li škola njegova očekivanja.

Znaci za uzbunu:

Prošlo je mjesec dana od početka nastave, a dijete:

  • nije počelo sklapati nova prijateljstva, ne spominje imena suučenika
  • žali se na glavobolju, bolove u trbuhu
  • počinje izražavati odbojnost prema školi
  • potišteno je i šutljivo, nervozno ili ljutito
  • govori da su svi profesori i učenici “glupi” i “dosadni”.

Što možete učiniti?

Te poteškoće je važno na vrijeme uočiti i početi rješavati. Učenik adolescent mora imati osjećaj da je roditelj uvijek tu  kad mu zatreba. Razgovarajte s djetetom o tome što ili tko mu se sviđa – ne sviđa, što mu je lako- teško, tko mu je/nije simpatičan, što bi mijenjao (a u njegovoj je moći) a što bi ostavio isto. Pokažite razumijevanje za njegove poteškoće, ponudite pomoć. Omogućite djetetu da nastavi sa hobijima, sportom i drugim slobodnim aktivnostima kojima se bavio do tada. Ostajanje u poznatim grupama pomoći će mu u prevladavanju stresa od nove sredine.

Redovito kontaktirajte s razrednikom, a po potrebi i sa psihologom ili pedagogom. Osim redovitih roditeljskih sastanaka, učestalost tih kontakata će preporučiti razrednik s obzirom na proces adaptacije vašeg djeteta na novu sredinu, na njegov uspjeh i  vladanje.

Kad upišu srednju školu nekim đacima koncentracija pada jer imaju osjećaj da su postigli cilj. A upravo je obrnuto, cilj je završiti srednju školu, i to uspješno, a ne se u nju upisati.U prvom razredu srednje škole su najčešći problemi pad školskog postignuća (u odnosu na ocjene iz osnovne škole ) ili relativni neupjeh kad učenik ne postiže uspjeh kakav očekuje on ili njegovi roditelji, izostanci s nastave… Jedna od prvih rečenica koju će možda čuti od profesora je: „Ovo nije obavezna škola.“ To je istina,  srednja škola zaista nije obavezna. Djeca su izložena selekciji, procjeni, većoj nego do tada. To ih  može demotivirati no i biti im poticaj i poziv da budu odgovorniji, da se ponašaju zrelije.

Uz poznate osobine adolescenata uzroci problema mogu biti:

  • Iskrivljena slika o sebi i svojim mogućnostima

Oni učenici koji su u osnovnoj školi stekli pogrešnu sliku o sebi zbog preblagog ocjenjivanja, u srednjoj školi doživljavaju neugodne situacije i nerijetko slab uspjeh, jer njihove mogućnosti i uložen trud nisu u skladu s očekivanjima profesora.

Nasuprot tome, ukoliko je učenik sebe uvjerio da je nesposoban za neki nastavni predmet ili učenje općenito, nije spreman ulagati napor jer misli da ga ionako očekuje neuspjeh.

  • Nerazvijene radne navike

Neorganizirano i kampanjsko učenje te nepravilni odabir načina i metoda učenje čest je uzrok školskog neuspjeha u prvom razredu srednje škole. Često roditelji znaju reći: „Do sada uopće nije učio, sve je pohvatao u školi – a sada treba zagrijati stolac i to ne zna“.

Napravite s djetetom plan rada – dnevnog ili tjednog. Pomozite mu da planira realno, da radi svakodnevno, osigurajte mu mjesto i mir za učenje. Pokažite razumijevanje za povremeno odstupanje od plana, podržite njegovu samoinicijativu, osobito ako donosi pozitivne rezultate.

  • Pomanjkanje interesa za školu ili zanimanje

Ako je upisan u školu koju nije želio, učenik često markira, traži sebi zanimljivije sadržaje-kafiće, luta gradom s prijateljima…

Pokažite interes za školski uspjeh čime i u njemu pobuđujete želju za uspjehom. Podijelite s njim svoje srednjoškolsko iskustvo i kako ste prevladali probleme.

  • Obiteljska klima

Učenik , adolescent, emocionalno nestabilan, nesiguran u sebe – ukoliko pri prelasku u srednju školu nema podrške obitelji, ne živi u klimi uzajamnog povjerenja i povjeravanja, svjedok je svakodnevnim konfliktima u obitelji, ima osjećaj da njegov uspjeh nikom nije važan i ne ulaže napor da zaista bude dobar.

Nasuprot tome pretjerana briga roditelja guši samostalnost učenika, što opet može imati za posljedicu loš uspjeh.

Roditelji zapravo nastavljaju sa svojim  stilom obiteljskog života  Neki ostave „brisani prostor“ i  poručuju:“ Dospio si  do tuda i sada je na tebi da se predstaviš, da stekneš nove prijatelje… To se može razumijeti kao  izraz povjerenja u mogućnosti djeteta ali i kao nedostatak podrške.

·       Mišljenje vršnjaka

Ponekad dijete, želeći se silno uklopiti u društvo vršnjaka, može namjerno zapostaviti školske obaveze i pritom zaredati negativne ocjene. Adolescentima je više nego ikada u ovoj dobi važno mišljenje vršnjaka, a uklapanje u društvo znatno doprinosi njihovu samopouzdanju. Ukoliko je u tom društvu nepopularno imati dobre ocjene, ukoliko je popularno biti u buntu, negirati autoritete kao što su primjerice profesori, tada i dijete može podleći tom utjecaju.

Adolescentima je potrebna sloboda. Pod tim, između ostalog, podrazumijevaju pravo da sami biraju prijatelje. Na to su vrlo osjetljivi. Razgovarajte o novim prijateljima i nađite nenametljiv način da ih upoznate. Pozovite ih na kolače, sok…Povežite se s njihovim roditeljima.

  • Perfekcionizam

Neka djeca imaju nerealno visoka očekivanja od sebe, izrazito su samokritični i kritični prema drugima a osjetljivi na kritiku Stoga se  nerado se sami javljaju osim ako nisu u potpunosti sigurni u odgovor.  Učinak im je ispod očekivanja od samih sebe ili od drugih (roditelja, nastavnika), zabrinuti su zbog mogućeg neuspjeha, reagiraju katastrofično na lošiju ocjenu. Perfekcionizam često ima za posljedicu i neuspjeh u školskom postignuću.

Hvalite dijete i za postignuća koja nemaju veze s školskim uspjehom (za suradnju, nesebičnost, kad se nečeg sjete, empatiju… ). Stvarajte atmosferu u kojoj je pravljenje pogrešaka normalan i očekivan dio procesa učenja,  svi griješe, pa čak i učitelji, roditelji. Priznajte da i sami ponekad griješite.

Ukoliko djetetove ocjene naglo krenu u negativnom smjeru, tada je vrlo  važno pružiti podršku djetetu. Okrivljavanje djeteta za školski neuspjeh i inzistiranje da što prije “popravi” situaciju u školu, mogu samo stvoriti dodatni pritisak i frustraciju na dijete koje već evidentno ima probleme. Razgovori, podrška a u nekim slučajevima i uključivanje u tretman kod stručnjaka ključni su kako bi dijete vratilo samopouzdanje i krenulo prema naprijed.

U Psihološkom centru TESA u tijeku je provođenje projekta Savjetovališta za mlade. Ukoliko vaš srednjoškolac  ima problema, a živite u Zagrebu ili dovoljno blizu da ga možete subotom dovesti do TESE, javite nam se telefonom ili internetom i dogovorite besplatno psihološko savjetovanje. Više možete pogledati na www.tesa.hr . Prijave i informacije na psiho.centar@tesa.hr  ili telefon 01/ 48 28 888 (radnim danima od 10 do 22 sata).

Ana Pleša, prof. psihologinja

Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)