Da bi se razvio alkoholizam kao bolest obično je potrebno dosta vremena s duljim razdobljima relativno visoke potrošnje alkoholnih pića, obično između 5 i 10 godina tako da kod mladih najčešće govorimo o problemima vezanim za pijanstvo, a rjeđe o razvijenom alkoholizmu.

No, postoje rizični faktori koji utječu na razvoj alkoholizma kod mladih tako da povećavaju šansu da mlada osoba postane ovisna o alkoholu. Te rizične faktore možemo podijeliti na:

  • Psihosocijalne
  • Ostale rizične faktore

Psihosocijalni faktori su prije svega vezani za obitelj, okruženje i vršnjake. Pri tome je utjecaj obiteljske dinamike iznimno značajan. Rizik od alkoholizma mlade osobe povećava opijanje roditelja te njihovo toleriranje pijenja svoje maloljetne djece. Rano započinjanje pijenja alkoholnih pića su značajan rizičan faktor za kasniji alkoholizam. Djeca kojima roditelji nisu dopuštali pijenje i s kojima su roditelji bili bliski imaju značajno manje šanse da se počnu opijati. Naročito razoran učinak ima alkoholizam majka i ima izravan utjecaj na alkoholizam mladih. Alkoholizam oca također utječe, no utjecaj nije tako direktan i više djeluje preko poremećenih odnosa u obitelji.

Nedostatak roditeljske podrške, nadzora i granica te općenito nedostatak komunikacije između roditelja i djece značajno su povezani s češćim konzumiranjem alkohola i ozbiljnim opijanjem adolescenata. Odgojni stil koji je previše tvrd i hladan te nedosljedan ili odbacujući i neprijateljski prema djetetu također značajno doprinosi javljanju problema opijanja i s alkoholom povezanih problema kod adolescenata.

I vršnjaci mogu utjecati na češću konzumaciju alkohola kod adolescenata i pojavu problema koji su s tim povezani. Vršnjačka skupina koja konzumira alkohol ili koja prihvaća opijanje povećava šansu alkoholizma mladih. No, istraživanja pokazuju da roditelji imaju veliki, iako ne direktan, utjecaj na izbor vršnjačke skupine, tako što odgojem usmjeravaju djecu prema određenim vršnjačkim skupinama. Previđanje opijanja adolescenata od strane roditelja, njihovo negiranje problema, izostajanja iz škole i popustljiv stav prema alkoholu utječu na jačanje navike pijenja i povećavanje problema zbog pijenja (u školi, s vršnjacima, sa zakonom…). Primjećuje se lošije funkcioniranje takve djece u svom društvenom okruženju kada počnu češće konzumirati alkohol, rezultati u školi počinju slabiti i često to dalje djeluje kao rizični faktor za alkoholizam. Povećane razine stresa, česti strahovi, pritisci, krize i sukobi traže stalno prilagođavanje i aktivno suočavanje s problemima.

Nekim mladima je alkohol rješenje u kojem traže olakšanje, utjehu i ohrabrenje te bijeg iz realnosti. Što je više toga pred čim imaju potrebu bježati, a što su im slabije razvijenje strategije suočavanja, asertivnost, samopoštovanje, tolerancija na frustraciju i upravljanje emocijama, to je veća šansa da “traže spas u alkoholu”.

Osim psihosocijalnih faktora rizika imamo i neke druge značajne rizične faktore. To su:

  • Nasljedni (genetski) faktori – istraživanja pokazuju da postoji doprinos nasljeđa u razvoju alkoholizma, iako nije jasno da li je veći utjecaj nasljednih ili okolinskih čimbenika.
  • Biološko-fiziološka predispozicija –obično je nalaze među djecom očeva alkoholičara.
  • Ponašanje u djetinjstvu – djeca koja su izrazitije impulzivna, nemirna i distraktibilna imaju dvostruko veću šansu da u kasnijoj dobi razviju alkoholizam.
  • Psihijatrijski poremećaji – alkoholizam je značajno povezan s poremećajima ponašanja. Primjećuju se i veze s anksioznim i depresivnim smetnjama. Najčešće depresivnost prethodi ovisnosti o alkoholu, tj. pojačanu piju kako bi se “osjećali bolje”.
  • Suicidalna ponašanja –primjećuje se povezanost iako nije jasno u kojem smjeru, tj. da li suicidalnost prethodi pijenju ili pijenje prethodi suicidalnosti.

Svi su ovi rizični faktori višestruki i složeni, a dodatan problem čini i činjenica da uz zloporabu alkohola najčešće dolazi i zloporaba drugih sredstava ovisnosti. Stoga je iznimno bitno sagledati situaciju što realnije, ne zatvarati oči pred problemima, već se suočiti s njima i istovremeno učiti i djecu da se aktivno suočavaju s problemima.

Tanja Dejanović Šagadin, prof.

psiholog i psihoterapeut

Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)