Adolescencija je razdoblje u kojem većina osoba stječe prva partnerska iskustva. Iako odraslima ta iskustva mogu izgledati nevažno ili smiješno, za adolescente su ona vrlo značajna. Mogu ostaviti pozitivne posljedice, poput lijepih sjećanja, stjecanja znanja o tome kako si međusobno iskazati ljubav, kao i iskustvo da osoba nakon prekida veze može „zacijeliti“ i ići dalje. No, što je s onim vezama u kojima tinejdžer ne uči takve zdrave životne lekcije, već uči da se partnerstvo sastoji od povređivanja i ponižavanja? Kako pomoći svome tinejdžeru da ne uđe u takvu vezu, kako prepoznati da je ušao u takvu vezu i što tada učiniti?

Nasilje nije samo fizičko nasilja, postoje različiti oblici emocionalnog nasilja: uvreda, emocionalne ucjena, manipulacija…

Žrtve nasilja u vezi mogu biti i djevojke i mladići.

Promjene u ponašanju, poput povlačenja, veće sklonosti ljutnji ili plaču, promjene u apetitu, spavanju ili školskom uspjehu, pokazatelji su da se događa nešto zabrinjavajuće. Tinejdžeri koji doživljavaju nasilje u vezi  često imaju sklonost „skrivati“ partnera od roditelja, no ukoliko ih vidite zajedno, najčešće se može primijetiti da je Vaše dijete previše sklono prilagođavati se partnerovim željama te da se ponaša vrlo oprezno. Jedan od elemenata nasilja u vezi gotovo uvijek je udaljavanje od prijatelja i obitelji, pri čemu osoba koja čini nasilje govori stvari tipa „Ne trebaju ti oni kad imaš mene!“ ili „Jel ti ta glupača stvarno važnija od mene?“. Za to udaljavanje, tinejdžer koji trpi nasilje uglavnom daje vrlo nejasna objašnjenja.

Važno je znati reći NE

Naučite svoje dijete da ponekad treba reći ne, te da ga naučite prepoznati i poštivati vlastite potrebe i granice – upravo to je najsigurnija prevencija. Ukoliko je dijete, gledajući druge partnerske odnose, naučilo da je jedan partner vrjedniji od drugog ili da su uvredljive riječi normalan dio odnosa, veća je vjerojatnost da će i ono razviti takav odnos.

No, kada sumnjate da Vaš tinejdžer već jest u nasilnome odnosu, bitno je pokazati otvorenost za razgovor, riječima poput „Vidim da te nešto muči. Ako ćeš željeti malo popričati, tu sam.“. Ukoliko takav, neizravniji pristup ne pomogne, dobro je nakon nekog vremena pitati malo izravnije. Potrebno je ponuditi da, ukoliko ne želi razgovarati s Vama, razgovara s nekom drugom osobom od povjerenja, poput starije rođakinje, prijateljičine mame ili stručne osobe. U slučaju da se pokaže da je Vaš tinejdžer zaista fizički ili čak životno ugrožen, prioritet u tom trenutku nije održati dobar međusobni odnos, već poduzeti čvrste mjere da ga zaštitite, poput prijave partnera policiji. Ukoliko Vama zatreba savjet što učiniti u konkretnoj situaciji, dobro je da se obratite stručnjaku.

Ti si uvijek naše dijete!

Najbitnije od svega je da Vaš tinejdžer zna da ničime što je učinio ne može ugroziti Vašu ljubav za njega – ponekad to treba i izravno reći.

Tinejdžere koji doživljavaju nasilje u vezi, partneri često ucjenjuju izjavama tipa „Ako me ostaviš, reći ću Tvojim roditeljima da si spavala sa mnom.“ Ili „Poslat ću Tvojoj mami Tvoje (golišave) fotografije.“. Ucijenjenoj osobi to se može činiti kao „kraj svijeta“ te mnogi tinejdžeri radije nastavljaju trpjeti nasilje u vezi, nego se suprotstaviti ucjenjivaču i riskirati gubitak roditeljske ljubavi. No, ukoliko mu jasno dadete do znanja da Vašu ljubav ne može izgubiti, onda i zlostavljač gubi svoju snagu. Na kraju, najvažnije je da Vaš tinejdžer prepozna da ima dovoljno snage i podrške da izađe iz nasilne veze te da ništa što mu se do sada dogodilo ne mora odrediti njegovu budućnost

dr. sc. Jelena Maričić

psihologinja i psihoterapeutkinja

Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)