Posao podučavanja odgovornosti počinje od malih nogu djeteta. Rezultati se obično vide kasnije, obično tijekom školovanja ili kad se osamostale. Mnogi današnji tinejdžeri su prezaštićeni od strane roditelja koji su preuzeli sve njihove obveze, od navijanja budilice kako bi na vrijeme stigli u školu, do dizanja lektire, praćenja školskih obaveza ili slaganja svog kreveta. Odrastanje u takvim uvjetima čini tinejdžere (a i buduće odrasle osobe) nesvjesnim svojih odgovornosti. U toj dobi, a naročito kad odrastu, to im ometa funkcioniranje i prilagodbu na smostalnot i preuzimanje obaveza te odgovornosti odraslog života.

Lijepo je željeli da nam je dijete sretno i zadovoljno, lijepo je htjeti ga zaštiti od boli i frustracija, no dijete će postati adolescent, a adolescent odrasli koji onda mora biti u stanju biti samostalna i odgovorna osoba. Kako biste pomogli svom adolescentu da se nauči odgovornosti najvažnije je početi na vrijeme. No i ako ste napravili neke propuste još uvijek možete odgajati svog adolescenta u pravcu odgovornosti.

Adolescenti nisu odrasli, oni još uvijek uče. Oduprite se porivu da očekujete da se ponašaju kao odrasli. Možda su veliki i možda nekad djeluju odraslo, no računajte da im hormoni divljaju i da ne djeluju samo na njihovo tijelo, već i na mišljenje, ponašanje, kontrolu emocija i sve ostalo. Oni još uvijek, možda i više nego ikad, trebaju vaše vođenje i granice.

Što možete učiniti?

Za početak jasno postavite vaša očekivanja. Djeca se vole bezuvjetno, ljubav ne smije biti vezana za njihova postignuća i sposobnosti. No, to ne znači da ništa ne očekujemo od njih.  Očekivanja u smislu obavljanja svojih obveza, doprinosa u kućnim poslovima i poštivanja pravila ponašanja trebaju postojati. Što su očekivanja jasnije izražena – to je veća šansa da će ih vaš tinejdžer poštovati. Pri tome je važno paziti da su realna i prilagođena njihovim sposobnostima i zrelosti. No, kao što vama posao nije jedina obveza, tako ni škola ne može biti jedina obveza vašeg tinejdžera, osim u iznimnim situacijama. Sasvim je u redu napraviti listu kućnih obaveza i dogovorno ih podijeliti, pazeći da i vaš tinejdžer dobije svoj dio, primjeren dobi i količini drugih obaveza. Ne očekujte da će to ići lako, no važno je ustrajati. Svoj dio posla trebaju napraviti, a potrebno je i dogovoriti posljedice. Napravljeni zadaci omogućuju povlastice, npr. kompjuterske igrice, a te iste povlastice se oduzimaju ako dogovoreni posao nije obavljen. Kućni poslovi većini ljudi nisu zabavni, no svi ih moramo obavljati, stoga je važno da to i tinejžderi nauče. Fer raspodjela, solidarnost i zajednička briga oko zajedničkih poslova je važna životna lekcija. Postojanje posljedica za ono što napravimo dobro, loše ili ne napravimo također je važna životna lekcija. Što su te posljedice uže (i logičnije) povezane s uzrokom – to je učenje lakše i brže. Ako vam sin ne napravi svoj posao prije subotnjeg izlaska, sasvim je primjereno da ostane dome subotom navečer, barem dok ne završi s poslovima koje je „zaboravio“ obaviti.

Prigovaranje od strane roditelja koji istovremeno napravi njihov posao neće ih naučiti odgovornosti, može ih naučiti samo da su „loši“, a da će njihove obveze preuzeti netko drugi – što im kao odrasloj osobi neće pomoći.

To znači i da ih ne štitite od prirodnih posljedica, ako zakasne u školu bez razloga, nemojte im pravdati sat. Ako to napravite – učite ih da posljedice ne postoje, što nije istina.

Nagrađivanje poštivanja dogovora (pohvalama, većim povjerenjem i slobodom ili povlasticama) je naravno podjednako važno. Ne zaboravite primjetiti kada su odgovorni i obratiti pažnju na to da i vaš tinejdžer zna da to cijenite.

Ukoliko im dopustite da biraju lakše će prihvatiti odgovornost.

U životu stalno biramo. Hoću li upisati fakultet ili raditi nakon srednje škole, hoću li kupiti ovaj ili onaj auto, želim li biti s ovim ili onim partnerom. Svaka mogućnost predstavlja i trenutak biranja i odluke. Činom odlučivanja preuzimamo odgovornost za svoju odluku. Kad dopustimo tinejdžeru da bira i odlučuje, sudjeluje u obiteljskom odlučivanju ili barem iznese svoje želje i viđenje situacije – oni osjećaju značaj svog mišljenja i jačaju osjećaj odgovornosti. Katkad su to izbori između nečega što ne žele (npr. između usisavanja i pranja suđa), no i biranje „manjeg zla“ je realan dio života, a nakon što donesu odluku što im je manje mrsko – veća je šansa da će i sami poštovati svoju odluku.

Većina ljudi je odgovorna u vezi stvari koje su im važne.

Kako bi vaš tinejdžer bio odgovoran, važno je da zna zašto to radi. Pomozite im postaviti ciljeve u životu. Pri tome to ne mogu biti vaši ciljevi, već njihovi. Razgovarajte o njihovim snovima, željama, interesima i podržavajte ih u namjeri da ih ostvare. Pomozite im konkretizirati prve korake u željenom smjeru i pomozite im na tom putu. Ne pretjerujte s unošenjem realnosti u njihove planove, tinejdžeri često imaju grandiozne ideje koje nije dobro razbijati „čekićem“, ali im pomozite da svoje planove povežu sa sadašnjim trenutkom i uvide što mogu sada napraviti što će im olakšati da ostvare svoje želje (ili neku njihovu inačicu u budućnosti). Pri svemu tome važno je da poštujete osobnost svog djeteta, razumijete da ono gradi svoj život i da odluke, dobre i loše, ne utječu direktno na vaš život, već njegov/njen. Način na koji radi stvari će vjerojatno biti drugačiji nego vaš, možda će izabrati drugu školu u odnosu na onu koju biste vi izabrali ili će kupiti haljinu koja vam se nimalo ne sviđa. Reći svoje mišljenje je u redu, ako je jasno da je to vaše mišljenje i da nije nužno da imate isto mišljenje. No, nužno je da imate povjerenja u to da će vaše dijete dobro odlučiti za sebe ili da će popraviti te odluke kad uvidi da mu nisu bile dobre. Pustite ih da kušaju prepreke i neuspjeh kako bi naučili savladati ih.

Tanja Dejanović Šagadin,prof.

psihologinja i psihoterapeutkinja

Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)