Iako se prva ljubav može doživjeti u svako životno doba, najčešće se prva pravu zaljubljenost doživljava u vrijeme adolescencije. Preplavljenost čestim maštanjem i preokupiranost o drugoj osobi, snažno emocionalno uzbuđenje, nezainteresiranost za druge dotadašnje aktivnosti i odnose – nova su uzbudljiva iskustva adolescenta.

Prema istraživanjima, srednjoškolci provode između čak pet i osam sati tjedno u razmišljanju o svom aktualnom ili željenom partneru.

Za roditelje je zaljubljenost njihovog adolescenta također novo roditeljsko iskustvo.

Dobar dio njih se uplaši takvih emocija svog djeteta te ih ne „uzimaju za ozbiljno“, imaju ih potrebu omalovažavati, kritizirati ili obasipati savjetima. Romantični odnosi adolescenata mnogo su češće izvor snažnih emocija nego što su to odnosi s prijateljima, roditeljima, braćom i sestrama. Imajući to na umu, roditelji bi zaljubljenost svog adolescenta trebali shvatiti ozbiljno, te izbjegavati savjete koji im poručuju kako su još premladi da bi osjećali takve “odrasle” osjećaje, kako odabrana osoba nije za njih, kontrolirati kontakte i sl.

Mudri roditelji nude svom zaljubljenom adolescentu prihvaćajući razgovor, podršku.  Kada dvije mlade osobe koje su u razvoju započinju romantičnu vezu njihovi ciljevi, interesi i ideje o tome kako bi veza trebala izgledati se često razlikuju. Mladi tada nemaju niti znanje o tome kako zadovoljiti vlastite potrebe, niti potrebe druge osobe, kako te potrebe uskladiti te kako voditi računa o posljedicama svojih postupaka. „Prva ljubav“ je tek prva lekcija koju mladi čovjek mora naučiti, ali poput abecede stoji u osnovi svih njegovih budućih veza.

U ljubavnim odnosima djece roditelji imaju ulogu pasivnog brižnog roditelja a ne aktivnog prijatelja.

Zaljubljenost je, kao i prisno prijateljstvo, izvor sreće i zadovoljstva, no što ako osjećaji nisu uzvraćeni?

Za adolescente je karakteristična posesivna, nesigurna ljubav, koju obilježava ovisnost o partneru/ici, napetosti i napadi ljubomore. ljubav mladih često je isključiva, razum ima perifernu ulogu, a mašta, želje i osjećaji iskrivljuju percepciju.

Iz tog proizlazi da nesretna ljubav može biti vrlo bolna i utjecati na sva područja svakodnevnog funkcioniranja (školske obaveze, obiteljske odnose, prijateljstva, slobodno vrijeme, izvanškolske aktivnosti…).

Mudri roditelji mogu adolescentu ponuditi prihvaćajući razgovor, podršku i osjećaj da nije usamljen/a, da će oko njega/nje uvijek biti ljudi koji će ih voljeti i prihvaćati onakvima kakvi oni stvarno jesu. Neuzvraćena ljubav ili prekid veze su tek prve lekcije koje mladi čovjek mora naučiti i koje poput abecede stoje u osnovi svih njegovih budućih veza.

Iako se roditeljima ponekad čini da svojim adolescentima više ne predstavljaju izvor sigurnosti, istina je da su mnogim mladim ljudima roditelji  sigurno mjesto kojem se vraćaju u teškim situacijama a u koje ubrajamo i nesretnu, neuzvraćenu ljubav ili prekid romantične veze. U tom razdoblju adolescentu je najviše od svega potrebna podrška, utjeha, ljubav i pokoji savjet roditelja koji su i sami kao adolescenti  prolazili kroz slična iskustva – i preživjeli.

Ana Pleša, prof. psihologije

Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)