“Zbog konflikata, nerazumijevanja i otuđivanja suprug i ja smo se razveli nakon 8 godina braka. Imamo 6-godišnju kćerku. Kako da s njom razgovaram o tome? Za sad joj ništa ne objašnjavamo, rekla sam kako zbog posla tata mora biti sam. Bivši muž mi ne olakšava, kad mala dođe s vikenda kod njega još mi prigovara da je ne odgajam dobro. Kako da mom djetetu bude naše odvajanje što manje bolno?

Prekidi veza su bolni, ne samo zbog gubitka konkretne osobe, nego zbog samog gubitka odnosa. Vjerojatno ste i sami preplavljeni vlastitim osjećajima gubitka, ljutnje, razočarenja, narušenog povjerenja, te stoga imate smanjeni kapacitet za dostupnost djetetu, te za senzibilno prepoznavanje i reagiranje na njegove emocionalne potrebe. Ali, morate, te svakako uz stručnu pomoć proradite osjećaje oko gubitka i promjene – dok ne budete u stanju imati korektnu vezu s bivšim partnerom kakva je neophodna za dobro roditeljstvo.

U određenim uvjetima odvajanje djeca mogu doživjeti kao ugrožavanje dostupnosti roditelja za kojeg su privrženi. Ako se odvajanje dogodi tako da roditelj napusti obitelj i dijete bez objašnjenja ili u ljutnji – to učini dijete dodatno osjetljivim i nesigurnim. Može iskrivljeno pretpostaviti da su njegovi osjećaji ljutnje prema roditelju, te neposlušnost i «zločesti» postupci doveli do roditeljskog odlaska. Stoga osjećaju krivnju, što potresa osjećaj povjerenja u dostupnost roditelja i dovodi do negativnog doživljaja samog sebe. Manja djeca mogu postati nesigurna i «zalijepiti» se o roditelja s kojim su ostali, ili se reaktivno vratiti na bivšu razinu funkcioniranja.

Roditeljima je teško razgovarati o razvodu s djecom, pa stoga to odgađaju. No, zapravo je za dijete najbolje reći što se događa i prije nego roditelj odseli. Ključno je da mu jasno stavite do znanja da nije kriv niti uzrok razvoda, jer djeca to često znaju vjerovati! Jasno mu stavite do znanja da ga oboje volite – iako su se vaši osjećaji jedni za druge promijenili. Da ga ne odbacujete i da ćete oboje biti tu za njega. Da on i dalje ima svoju obitelj iako vi više niste vjenčani. I da ćete se jednako nastaviti brinuti o njemu – pa mu jasno objasnite i kako će biti organiziran život (s kim je u tjednu, koliko često vikende kod drugog roditelja, tko ga vodi ili vraća iz vrtića, s kime ljetuje…).

Djetetu nikada ne smijete govoriti negativno o drugom partneru, ili raspravljati neke «prljave» detalje (eventualne prevare, i sl). Morate se kontrolirati i izbjegavati svađe s bivšim partnerom. Ne raspravljajte pred djetetom; kad komunicirate imajte u vidu zajednički cilj – dobrobit vašeg djeteta! Dijete također ima potrebu poštivati oba roditelja i ne smijete ga stavljati u poziciju da mora birati stranu. Riješite vlastite osjećaje gubitka, ljutnje prema partneru – ne uvlačite dijete u to. Iskoristite resurse socijalne podrške.

Važno je pokazati i dokazati da ste mu potpuno psihološki dostupni. Razgovarati otvoreno o osjećajima. Iako separacija djeteta od roditelja može biti veliki udarac za dijete – svakako je za dijete zdravije odrastati u razvedenoj obitelji s harmoničnim odnosima, nego u konfliktnom obiteljskom okružju.

Jadranka Orehovec, prof. psihologije

Objavljeno u “Večernjakovoj ordinaciji”