Ako je dijete izloženo vršnjačkom nasilju u školi ta situacija za dijete ima negativne i potencijalno dugoročne loše posljedice. Djeca koja trpe nasilje od strane vršnjaka se zbog toga osjećaju tjeskobno, ustrašeno, tužno, ljuto, katkad razdražljivo kod kuće, zabrinuto i jadno, a njihovo samopoštovanje i samopouzdanje te osjećaj vlastite vrijednosti slabe i pogoršavaju se. Smanjuje im se i osjećaj kontrole nad životom. Što dulje to traje, što je intenzivnije i češće te što je više njihovih vršnjaka u zlostavljanje uključeno – to su i posljedice izraženije i trajnije.

Iznimno je važno što prije zaustaviti zlostavljanje i pomoći djetetu oko neugodnih osjećaja koje ima, a često i u uspostavljanju pozitivne slike o sebi i samopoštovanja.

No roditelji često ne znaju za djetetove problem u školi, osobito ako su djeca adolescenti koji sve manje i manje toga povjeravaju roditeljima. Istraživanja govore da samo oko 30% djece koja trpe vršnjačko nasilje traži pomoć roditelja, još manje ih traži pomoć učitelja (manje od 15%), a čak trećina ne kaže nikome što im se događa.

Pa kako onda primjetiti da dijete trpi zlostavljanje u školi?

Ovo su najčešći znakovi kod djece koja trpe nasilje u školi:
• strah od odlaska u školu (često javljanje glavobolje ili bolova u trbuhu prije odlaska u školu)
• kasni u školu, kasno izlazi iz škole
• često mijenjanje puta do škole i iz škole
• potrgana odjeća, ogrebotine, oštećene knjige
• nestaju im osobne stvari, knjige i bilježnice
• dolaze kući izgladnjeli (iako su dobili novac za užinu)
• često pitaju za novac (jer im ga otimaju)
• nastoje izbjeći neke školske predmete, npr. tjelesni
• odbijaju odlazak u školu ili druženja s drugim učenicima
• primjećuje se opadanje školskog uspjeha
• odbijaju razgovarati o svojim problemima
• javljaju se strahovi: strah od mraka, iznenadnih zvukova, fizičkog kontakta
• imaju noćne more, teškoće zaspivanja, umorni su i potišteni
• javlja se razdražljivost, otresitost, nagla pojava nasilnih ponašanja
• prijete samoubojstvom ili čak pokušaju samoubojstvo

• VAŽNO: neki od ovih simptoma ukazuju i na druge moguće teškoće, ali su znak da se djetetu nešto loše događa i važno je na njih obratiti pažnju

Što možete učiniti?

Za početak prihvatiti problem i ne očekujte da će se problem riješiti sam od sebe. Važno je da ohrabrite dijete da vam kaže ako trpi nešto u školi. Za to je korisno da dijete ima u vas povjerenje i da ga (nju) slušate i kad priča o nečemu što vama nije toliko zanimljivo, npr. kad vam u detalje opisuje neku situaciju kad je drugo dijete izloženo izazivanju od strane vršnjaka. Djeci je lakše pričati o iskustvu drugih, a na temelju vašeg interesa I reakcija će lakše procijeniti ima li smisla i je li sigurno da vama ispriča i što se njemu samom događa.

Ukoliko vam počne pričati ne reagirajte samo ako vam kaže da ga netko fizički maltretira. Ne ignorirajte to što vam dijete govori. Ignoriranjem šaljete poruku da je to normalno. Saslušajte do kraja i prihvatite osjećaje. Normalno je da se dijete osjeća povrjeđeno, tužno ili ljuto, nekad i osvetoljubivo. Osjećaje treba prihvatiti, no kad govorimo o reakcijama pazite da ne podržite dijete u agresivnim reakcijama zbog kojih će još gore nastradati.

Prije nego krenete davati savjete što treba činiti, pitajte dijete što je već učinilo da prekine zlostavljanje. Tako ga potičete da razmisli o mogućnostima, a i vama će slika biti jasnija. Pitajte dijete hoće li uspjeti samo rješiti problem te na koji način misli riješiti problem. Cilj je da razmisli i evenutalno samo djeluje prije no što roditelji uskoče.

Ohrabrite dijete da traži pomoć od učitelja u školi, prvo od svog razrednika, a ako to ne uspije i od stručne službe škole. Nekoj djeci je to jako teško, neki su pokušali pa nije uspjelo, a neki se plaše osvete nasilnih vršnjaka. Osobito ako nasilje dugo traje djeca se mogu osjećati izrazito bespomoćno pa je u takvim situacijama važno da roditelji krenu s njima u školu.

Razgovarajte s djetetovim razrednikom i stručnom službom škole. Saznajte znaju li učitelji što se događa te kako oni vide situaciju. Ne čekajte, to je najčešća roditeljska pogreška, s čekanjem se zlostavljanje najčešće pogoršava te će i učiteljima biti teže djelovati.

Kad zlostavljanje dugo traje, dijete u razredu prima sve manje podrške te se i samo ponekad udaljuje od drugih jer se loše osjeća i zato što misli (pogrešno) da će ga manje napadati ako se skloni od ostalih učenika. Podrška se smanjuje djetetu koje trpi nasilje ali povećava djetetu koje je nasilno, tako da od početnog jednog ili par učenika koji su nasilni, može doći do situacije kada dijete doživljava da je cijeli razred protiv nje(ga). To viđenje uglavnom nije sasvim točno, no, zbog straha da se i sami ne nađu na meti zlostavljača djeca kojima se to ne sviđa se uglavnom ne usuđuju glasno prosvjedovati već se distanciraju od cijele te situacije pa i od djeteta koje trpi nasilje. Tim se dijete koji trpi osjeća još više odbačeno i usamljeno u svom problemu.

Možete pokušati i nešto od ovog:
• Podučite dijete kako da se obrani. Naučite ga razlici između obrane i napada.
• Osnažite djetetovo samopoštovanje i samopouzdanje.
• Pokažite djetetu da je u redu ljutiti se i pokazati ljutnju, ali da pazi na način. Budite model po kojem će učiti primjereno i konstruktivno pokazivanje ljutnje
• Dopustite svom djetetu da vam se povremeno suprostavi. Ako se uspije suprotstaviti vama, veće su šanse da će se suprotstaviti i nasilnom učeniku.
• Naučite dijete da koristi humor. Pomaže ako ste mu primjer kad vas gleda u vama problematičnim situacijama.
• Potičite učenje socijalnih i komunikacijskih vještine, ako je potrebno potražite stručnu pomoć psihologa (npr. Psihološki centar TESA ima radionice za učenje socijalnih i komunikacijskih vještina).
• Zapažajte pozitivne karakteristike, vrijednosti i sposobnosti vašeg djeteta i govorite mu ih. Budite konkretni, “ti si dobro dijete” nije konkretno, ali “vidimo da voliš dijeliti s prijateljima” jeste.
• Izbjegavajte vrijeđanje i etiketiranje (vašeg djeteta ili djeteta koje je nasilno).
• Zajedno s djetetom možete smisliti različite reakcije: odlazak iz sukoba, igranje na drugom mjestu ili s nekim drugim, zadržavanje u blizini (“na oku”) učitelja ili brz odlazak po učitelja ako se nađe u problemu, odustajanje od druženja s nasilnim djetetom i traženje novih prijatelja.
• Ukoliko se loše osjeća u svom razredu, djetetu može koristiti i da se uključi u različite izvanškolske aktivnosti. Neka djeca imaju interese koji ih čine različitima od vršnjaka u razredu. U nekoj interesnoj skupini mogu se osjećati prihvaćeno, vrijedno i samopouzdano, a to iskustvo im može pomoći i za bolje snalaženje u razredu.

Iznimno je važno da surađujete sa školom (razrednikom, stručnim timom) i da uporno idete u školu dok se problem ne riješi. Dobro je da ste otvoreni za sugestije od strane škole, koje nekad uključuju i uključivanje djeteta u programe učenja socijalnih i komunikacijskih vještina ili neke druge oblike pomoći.

Psihološki centar TESA redovito ima cikluse radionica za djecu koja trpe vršnjačko nasilje. Ukoliko vaše dijete ima ovakvih problema, a živite u Zagrebu ili dovoljno blizu da ga možete subotom dovesti na radionicu, uključite dijete i dajte mu šansu da nauči nove načine rješavanja problema s vršnjacima. Sljedeći ciklus počinje već u veljači 2016., a prijave su u toku. Više možete pogledati na www.tesa.hr
Prijave i informacije na psiho.centar@tesa.hr

Tanja Dejanović Šagadin, prof.
psihologinja i psihoterapeutkinja
Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)