Iako tinejdžeri vole ostavljati dojam da sami sve znaju najbolje, kada trebaju donijeti važne odluke, većina njih ipak želi i treba roditeljsku podršku. Podržavanje u donošenju odluka nije isto što i donošenje odluka umjesto njih, niti je to stav „Ti odluči po svome, a ako bude loših posljedica, ja ću se za to pobrinuti.“. Tinejdžeru možemo pomoći da njegov način donošenja odluke bude kvalitetniji, kroz nuđenje razgovora o nekoj temi, ali i kroz vlastiti primjer. I mnogi odrasli ljudi imaju problema s donošenjem odluka, jer ne znaju točno prepoznati što je njihov problem, niti na što mogu, a na što ne mogu utjecati u određenoj situaciji. Budući da je proces složen i za odrasle, koji imaju znatno više životnog iskustva od tinejdžera, naravno da će za tinejdžere biti još složeniji.

Kada je tinejdžer pred važnom odlukom (poput odluke o odabiru škole ili fakulteta, o preseljenju ili o drugoj većoj životnoj promjeni), nekada će sam tražiti roditeljevo mišljenje, a ako to ne učini, dobro je reći mu da smo tu za njega i ponuditi mu razgovor. Kao i u svakom razgovoru s tinejdžerom, bitno je da mi prvenstveno čujemo njega, umjesto da naprečac donosimo zaključke i nudimo savjete.

Kada do razgovora dođe, važno je voditi ga pitanjima, više nego našim odgovorima na ta pitanja. Primjerice, vidjeti što ga privlači pri donošenju odluke o odabiru studija, što o tom studiju/profesiji do sada zna, kako očekuje da će izgledati njegov život u drugome gradu, i slično. Ako neki njegov odgovor procijenite naivnim, nikako ga nemojte otvoreno niti suptilno „napasti“, jer ćete time vrlo vjerojatno prekinuti daljnji razgovor. Radije mu daljnjim pitanjima nastojite „proširiti vidike“ – primjerice, pokušajte ga potaknuti da razmisli o tome tko su ljudi kod kojih bi se mogao informirati o različitim izborima. U slučaju odluke o izboru fakulteta, vrijedan izvor informacija mogu biti različiti studenti tog fakulteta, te ljudi koji su ga već završili i koji rade u struci.

Pomozite mu da si razjasni sve „pluseve“ i „minuseve“ koje bi mogla uključivati neka odluka, no ne tako da ih Vi „bodujete“, već da čujete njegovo mišljenje o tome što su za njega prednosti, a što nedostaci pojedine odluke.  Važno je vidjeti što mu je zaista važno i privlačno – primjerice, studij na zahtjevnom fakultetu ili stanovanje u skromnim uvjetima znatno su lakše izvedivi ako je to način da stekne nešto što mu je zaista vrijedno.

Također, ukoliko primijetite da Vaš tinejdžer očekuje da ćete većinu posla vezanog uz neku njegovu odluku odraditi Vi (npr. plaćati mu u cijelosti podstanarstvo), vrlo jasno treba reći koji oblik podrške ste spremni, a koji niste spremni pružiti.

Koliko god želite da je Vaš tinejdžer sretan i siguran, donošenje životnih odluka je njegov zadatak – on nije tu da ispunjava Vaše neispunjene želje, niti da živi onako kako Vi smatrate da je najbolje za njega, već da živi svoj vlastiti život, punim plućima. Vi ste tu da mu dadete neke od alata, a što će i kako će ih on koristiti, ovisi o njemu.

dr.sc. Jelena Maričić

psiholog i psihoterapeut

Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)