Alkohol i igranje igara su odavno bile aktivnosti koje se vežu uz druženje i/ili slavlje. Uvriježeno je da se na slavljima kao što su vjenčanja, rođendani i sl. poslužuje i pije alkohol, a u prijateljskim i obiteljskim druženjima igraju razne društvene igre, koje su često kompetitivne (npr. Čovječe ne ljuti se, Monopoly i sl.). I alkohol i igre služe ljudima da im druženje i obilježavanje važnog događaja bude veselo i zanimljivo. Da im kontakt bude živ, uzbudljiv. Svi se možemo sjetiti bar jednog takvog događaja koji nam je ostao u lijepom sjećanju i kojeg rado prepričavamo.

S druge strane, neki ljudi razviju ovisnost o alkoholu i igrama na sreću (kockanju). Alkohol i kockanje im postaje navika bez koje ne mogu živjeti, oko koje se vrti čitava njihova svakodnevica te zanemaruju svoje svakodnevne poslove i druženja s obitelji i prijateljima. Može se reći da ono što inače jednima predstavlja dodatni poticaj za kontakt, druge stavlja u izolaciju.

Mladi ljudi često traže uzbudljive i zanimljive stvari, osobito u socijalnim interakcijama s vršnjacima. Budući da im je važno da budu prihvaćeni od određenih vršnjačkih skupina (a i da postanu neovisni i nađu vlastiti stav prema svijetu i životu) isprobavaju različite načine oblačenja, komuniciranja, slušaju različite vrste glazbe i sl, što je (koliko god, ponekad, roditelje izluđivalo) normalno u periodu adolescencije. Međutim, ponekad, mladi ljudi, kako bi se osjećali prihvaćenim od vršnjačke skupine, kako bi smanjili napetost, došli do zarade ili jednostavno, zbog uzbuđenja, piju alkohol i kockaju. Važno je napomenuti da je, u Hrvatskoj, zakonom zabranjeno prodavanje alkohola i omogućavanje kockanja maloljetnim osobama. Takav zakon itekako štiti mlade ljude. Naime, navedeni motivi pijenja alkohola i kockanja mladih ljudi stvaraju naviku pijenja/kockanja (npr. ako jednom popije alkohol i shvati da se osjetio/osjetila manje napetom u društvu vršnjaka ili ako jednom dobije novac pri klađenju – učinit će to opet). Navika relativno brzo postaje ovisnost, jer su potrebe zbog kojih mlada osoba pije alkohol/kocka brzo zadovoljene. Te navike, kada jednom postanu ovisnost, ostavljaju brojne posljedice na fizičko zdravlje mladih ljudi, oni počnu popuštati u školi (ili na poslu, fakultetu), nemirni su, agresivni, često je delinkventno ponašanje (tuče i/ili krađe, najčešće vezane uz kockanje), izoliraju se od drugih ljudi. Navika kockanja je često vezana uz pijenje alkohola, zbog iskrivljenih vjerovanja i praznovjerja vezanih uz kockanje, kao npr. “Kad popijem, opušten sam i veća mi je šansa da dobijem.” ili “Uvijek ću dobiti kad popijem.”. Tako se razvija ovisnost i o kocki i o alkoholu. Zato su ove zakonske granice važne.

Kad je u pitanju briga roditelja za mlade ljude, važno je da i roditelji postave jasne granice svojoj djeci u odnosu na kocku/alkohol i da pri tom budu dosljedni. Ovdje roditelji često znaju “držati predavanje” svojoj djeci o štetnosti alkohola/kocke, a na to mladi ljudi regiraju tako da ne slušaju, dosadno im je i zamara ih. Zato je važno da, ako ste roditelj mlade osobe koja počinje eksperimentirati sa alkoholom/kockom, osim postavljanja jasnih granica i ne “držanja predavanja”, pokušate ostvariti kontakt sa svojim djetetom. I to tako da pokažete zanimanje za njegove interese i hobije, za glazbu koju sluša, grupe kojima pripada i sl. bez osuđivanja. Pri tom je važno da ne budete “policajac”, da ne zahtijevate da vam sve i odmah kaže – vaše dijete samo odlučuje koliko će vam, što i kada reći. Tako gradite odnos poštovanja sa svojim djetetom, ostvarujete kontakt s njim. A upravo je kontakt ono što mladim ljudima (zapravo, svim ljudima) silno treba. Jer, kao što je jednom netko rekao – suprotnost ovisnosti nije trijezno stanje, nego ljudski kontakt.

Jelena Medak, prof. psih.

Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)