Razvod braka jedan je od najviše stresnih događaja za djecu, roditelje, članove šire obitelji.  Za obitelj predstavlja značajnu promjenu koja traži prilagodbu, reorganizaciju, suočavanje s novim okolnostima, emocijama koje se javljaju. Adolescencija je sama po sebi već razdoblje u životu mlade osobe koje je obilježeno burnim i intenzivnim kognitivnim i emocionalnim promjenama.

Roditelji i njihovo ponašanje prije, za vrijeme i nakon razvoda braka imaju značajan utjecaj na prilagodbu djeteta i adolescenta na razvod braka roditelja.  Sukobi među roditeljima, komunikacija obilježena grubim riječima, međusobno optuživanje, negativno kvalificiranje drugog roditelja otežava djetetovu prilagodbu na razvod braka roditelja. Međutim upravo su ova neka od najčešćih ponašanja koja iskazuju roditelji u razvodu braka zbog osjećaja vlastite povrijeđenosti, ljutnje, osjećaja izdaje, neuspješnosti, ogorčenosti, prezira, mržnje. Unatoč teškim i neugodnim emocijama s kojima se roditelji suočavaju u razvodu braka, ne smiju izgubiti iz vida potrebe djeteta i činjenicu da se i dijete suočava s mnoštvom neugodnih emocija i prolazi različite faze u prilagodbi na razvod roditelja.

Djeca različite dobi drugačije doživljavaju i shvaćaju razvod braka roditelja te su njihove reakcije na razvod različite.

Neke od uobičajenih reakcija djece i adolescenata na razvod roditelja uključuju kontinuiranu želju da se roditelji pomire, strah od napuštanja, osjećaj krivnje, regresiju na prethodna razvojna razdoblja, poremećaje spavanja i tjelesne simptome.

Djeca starije školske dobi koriste određene obrambene mehanizme kao što su poricanje, potiskivanje emocija te tjelesni simptomi poput umora, glavobolje, bolova u trbuhu. Često pokazuju intenzivnu ljutnju na roditelje zbog razvoda, Ostale uobičajene emocije su osamljenost, žaljenje, anksioznost i osjećaj nemoćnosti.

Adolescentima je razvod braka osobito težak jer je to uz sve ostale promjene koje im se događaju, još jedan dodatan izazov s kojim se moraju suočiti.  Istraživanja su pokazala da se u njihovom ponašanju očituju učinci razvoda, bilo da se razvod dogodio nedavno ili su ga proživjeli kada su bili mlađi. Adolescenti su skloni konfliktnim emocijama ljubavi i ljutnje te konfliktu lojalnosti prema roditeljima. Pozitivne emocije prema roditeljevim novim partnerima u konfliktu su s anksioznošću zbog intimnosti tih veza, a velika bliskost s roditeljima s kojima žive u koliziji je s njihovim potrebama za povećanom socijalnom i emocionalnom neovisnošću.  U adolescenciji pogođenost razvodom može rezultirati potencijalno opasnim ponašanjima, poput zlouporabe alkohola i droga, preranog stupanja u seksualne odnose, nasilja, delinkvencije.

Adolescenti u razvodu braka mogu shvatiti i prihvatiti ono što im se događa. Ipak, obzirom da je adolescencija period izgradnje osobnosti i sustava vrijednosti, važno je da razvod ne shvate kao nešto što je neminovno u svakom braku.

Razvod često uključuje i niz drugih stresora, uključujući pojačanje sukoba među roditeljima, izloženost roditeljskoj potresenosti, promjenama u mjestu stanovanja i školi, nošenje s novom ljubavnom vezom roditelja, gubitak vremena provedenog s jednim ili oba roditelja, a i sa članovima šire obitelji. Važan prediktor prilagodbe djece na razvod roditelja je odnos roditelja prije i nakon razvoda braka. Ukoliko je prije braka dijete bilo izloženo sukobima roditelja koji su se razvodom braka nastavili, posljedice razvoda braka su značajnije.  Problematično je što u mnogim slučajevima neprijateljstvo među roditeljima  ne prestaje nakon razvoda. Roditelji uvlače djecu i adolescente u svađe, tražeći u njima saveznike. To je jedan od najvećih razloga zašto kod djece razni problemi budu prisutni tako dugo nakon razvoda.   Ukoliko su sukobi roditelja razvodom braka prekinuti i njihov odnos se s vremenom stabilizirao, lakša je prilagodba djece na razvod roditelja a razvodom mogu osjećati i jednu vrstu olakšanja zbog normalizacije obiteljskih odnosa.

Redoviti susreti i druženja s roditeljem s kojim dijete ne živi i normalna komunikacija između roditelja smanjuju količinu stresa kod djeteta i omogućuju otvoren i iskren odnos s oboje roditelja.  Važno je da su susreti redovni, u istim terminima kako bi se stvorio osjećaja rutine, predvidljivosti i stabilnosti.  Adolescentima je izuzetno važan društven život, druženje s prijateljima, dečkom ili djevojkom, odlasci na događaje od njihovog interesa, koncerte, rođendane, slobodne aktivnosti i sl. te traže vrijeme za sebe i svoje potrebe.  Pokazalo se da za odnos i bliskost s djetetom nije od presude važnosti količina, kvantiteta zajednički provedenog vremena  već je to kvaliteta vremena koje roditelj i dijete provedu zajedno. Isplanirajte zajedno vrijeme koje ćete provesti sa svojim djetetom. Ponudite mu izbor, dajte mu priliku da i ono predloži aktivnosti koje bi zajedno mogli raditi. Uvažavanjem ćete pokazati adolescentu da poštujete njega i njegove potrebe i da vam je važan.

S dobi djeca postaju samostalnija i sposobnija sama brinuti o nekim svojim potrebama. U razvodu braka često roditelji koji imaju narušen odnos s drugim roditeljem prepuštaju svu komunikaciju u vezi potreba djeteta, djetetu/adolescentu i drugom roditelju. Dogovore oko susreta i druženja, uzdržavanja djeteta, bitnih zdravstvenih ili školskih potreba djeteta postaje djetetov zadatak što za njega može biti prevelika odgovornost i opterećenje. Djecu i adolescente ne bi trebalo koristiti kao posrednika u komunikaciji s bivšim supružnikom. I nakon razvoda braka briga o djetetu i njegovim potrebama treba biti zajednička odgovornost roditelja.

Roditelji ponekad iz želje da zaštite dijete od samog razvoda braka, ne kažu djetetu za razvod do neposredno prije razdvajanja roditelja ili nakon što pokrenu postupak razvoda braka na sudu. Važno je razgovarati s djetetom prije razvoda braka odnosno prije nego jedan od roditelja odseli iz kućanstva, kako bi se dijete pripremilo na promjenu u obitelji. Poželjno je da oboje roditelja razgovaraju s djetetom uz pojašnjenje da se promijenio odnos između majke i oca, ali ne i ljubav koju roditelji osjećaju prema djetetu te da dijete nije krivo za razvod braka roditelja.   Spremnost da se odgovori na sva moguća pitanja, iskreno i otvoreno uz objašnjenje kako će nadalje biti organiziran njihov život i uvažavanje iskazanih želja djece pomaže da se umanje mogući strahovi, neizvjesnost i emocionalne poteškoće kod djece.

Ukoliko ne možete razgovarati sa svojim djetetom a da pri tome ne osuđujete bivšeg supružnika, ukoliko se i sami suočavate s intenzivnim i neugodnim emocijama razvoda braka, obratite se i potražite pomoć psihologa ili psihoterapeuta jer je važno da zaštitite dijete od nerazriješenog partnerskog odnosa.

Govorenje negativno o drugom roditelju, negativno utječe na samopoštovanje djeteta koje onda stvara lošu sliku o sebi. Ponižavanjem drugog roditelja, ponižavamo i dijete jer govorimo o  njegovom roditelju.

Toplina, razumijevanje, ljubav, podrška u obitelji i dobri odnosi ključni su za pravilan razvoj i važno je da ih dijete ima od roditelja tijekom teškog razdoblja kao što je razvod braka. Podržavanje odnosa djeteta s drugim roditeljem, uvažavanje drugog roditelja važne su poruke koje treba čuti vaš adolescent. Takav stav roditelja pomaže djetetovoj boljoj slici o sebi, samopoštovanju, zadovoljstvu sobom, svojom obitelji i optimističnom stavu prema životu, a što je važno za njihovo zdravo odrastanje i stvaranje vlastitih kvalitetnih bliskih odnosa u budućnosti.

Psihološki centar Tesa redovno održava ciklus psihopedagoških radionica  ”Tesa za nenasilje u obitelji” koji je  namijenjen roditeljima u razvodu braka. U njima roditelji mogu dobiti pomoć u razumijevanju  razvoja djeteta i upoznati  promjene u djetetovu doživljaju sigurnosti zbog rastave/ konflikata/nasilja…roditelja, te tipične reakcije  djece “na van” i “na unutra”, povećati subjektivnu roditeljsku kompetenciju postupcima  i vještinama “dobrog roditeljstva”, uvježbavati osnovne komunikacijske vještine slušanja i govorenja u uspostavljanju i održavanju dobrih odnosa s djetetom / bivšim partnerom, upoznati tehnike postavljanja ograničenja na nenasilan način i razvijanje vještina u izbjegavanju kruga negativnog odnosa, ustrajanjem na nadzoru i toplini odnosa bez obzira na djetetovo ponašanje, raspraviti pojam roditeljske odgovornosti te dobivati podršku i pomoć u primjeni naučenih vještina, kroz razmjenu iskustva s drugim roditeljima. U tijeku su prijave za slijedeći ciklus radionica, a radionice su za korisnike besplatne. Više možete pogledati na www.tesa.hr Prijave i informacije na psiho.centar@tesa.hr.

Marija Mikuš, dipl. psiholog

Psihološki centar TESA

(projekt Za odgovorno odrastanje mladih)