Iz ranijih istraživanja znamo da rad u intenzivnim uvjetima dovodi do zamora, teškoća sa spavanjem, socijalnog povlačenja ili narušenih odnosa s kolegama, sumnje u vlastito znanje i sposobnosti, propitkivanje vlastitih odluka.

Od početka pandemije, liječnici, medicinske sestre i drugo medicinsko osoblje su na prvoj linije obrane i informiranja javnosti o pitanjima i strahovima, a s druge strane mnogi će imati potrebu dijeliti svoje nemedicinske stavove te će ciničnim i negativnim izjavama umanjivati opasnost virusa i njegovih posljedica. Ako ste liječnik, medicinska sestra ili radite u bilo kojem drugom sustavu radi čega ste u svakodnevnom kontaktu s ovakvim pitanjima, osvijestite da će komunikacija s osobama koje su u velikom strahu ili negiranju opasnosti negativno utjecati na vas. Najbolji način za brigu o sebi je da se educirate o rizicima, simptomima i mjerama opreza te ove informacije koristite u komunkiaciji s pacijentiima, njihovim obiteljima i ostalim sugovornicima. Upamtite da su ovo konkretne i za sada jedine provjerene i medicinski utemeljene informacije. Učinite sve što možete da se zaštite od straha i/ili cinizma okoline tako što ćete se usredotočiti na pozitivnosti iz svojeg života. Razmišljajte na čemu ste zahvalni i na što ste ponosni kako biste umanjili opterećujući utjecaj tuđih pitanja i komentara.

Rad sa zaraženima izravno ugrožava važe zdravlje, ali i zdravlje vaših ukućana i obitelji što posljedično predstavlja dodatni psihološki pritisak. Da bi umanjili mogućnost zaraze svojih bližnjih, poduzimajte dodatne mjere opreza, npr. možete se presvući u garaži. Objasnite bližnjima što točno poduzimate na poslu i kod kuće da bi zaštitili sebe i njih. Budite strpljivi u odgovaranju na ta pitanja jer ih tako umirujete.

Za vrijeme rada u kriznoj situaciji poput aktualne pandemije, stres kod pomagača se akumulira što može uzrokovati sagorijevanje ili sekundarni traumatski stres sa pripadajućim simptomima.

  1. Sagorijevanje: osjećaj preplavljenosti i zamora, teškoće sa spavanjem, iritabilnost, socijalno povlačenje ili narušeni odnosi s kolegama, sumnja u vlastito znanje i sposobnosti.
  2. Sekundarni traumatski stres uzrokovan je izlaganjem, tj. slušanjem o tuđem traumatskom iskustvu, a ne radi vlastite izravne izloženosti traumatskom događaju. Simptomi su pretjerana briga ili strah da će se dogoditi nešto loše, plašljivost i osjećaj da smo stalno „na oprezu“, fiziološki znakovi stresa, npr. ubrzan rad srca, noćne more ili ponavljajuće misli o doživljenom, osjećaj da su tuđe traume naše vlastite.

Ovako možete ublažiti reakcije sekundarnog traumatskog stresa:

  • Brinite o svojem fizičkom zdravlju. Trenutno nemate vremena za ugodno izležavanje u kadi, ali ne zaboravite na osnovnu higijenu, jedite redovito i zdravo, unosite dovoljno tekućine, SPAVAJTE!
  • Ograničite unos kofeina, alkohola i psihofarmaka
  • Razgovarajte s kolegama o svojim osjećajima. U redu je reći da ste ljuti i tužni i da vam je svega dosta
  • Dogovorite podržavajući odnos s kolegom od povjerenja u smislu da ćete si pomagati i međusobno služiti kao korektiv koji kaže: “Sada stani i odmori!”
  • Uvedite pravilo u obitelji i među prijateljima da u privatno vrijeme ne razgovarate o poslu, o pacijentima ili o COVID-19. Privatno vrijeme je za vas dragocjeno vrijeme oporavka
  • Pauzu na poslu iskoristite za kratku meditaciju, vježbe istezanja, udisaj svježeg zraka, a ne za “skrolanje” po najnovijim vijestima jer vas to samo dodatno opterećuje
  • Pratite informacije relevantnih znanstveno-medicinskih izvora
  • Podsjetite se na svoje prijašnje uspjehe u teškim profesionalnim situacijama
  • Razmišljajte o lijepim i sretnim trenucima s obitelji, npr. gledajući fotografije
  • Ako ste preplavljeni osjećajem zabrinutosti i nemoći radi velikog broja pacijenata i problemaima sustava, sjetite se da možete izravno pomoći samo ovom pacijentu koji je sada ispred vas. Hijerarhija je jasna – upamtite da su organizacijski poslovi u rukama vaših nadređenih.
  • Možete utjecati samo na ovdje i sada, ne na jučer niti na sutra

Rad u ekstremnim uvjetima će sigurno izazvati kod vas određene emocionalne reakcije. Ukoliko primijetite da postajete nervozni, razdražljivi, impulzivni ili vas preplavljuje tuga, zabrinutost i panika, odmah se posvetite tim osjećajima, razgovarajte s kolegama i potražite stručnu pomoć, npr. pozivom na Telefon za psihološku pomoć.

Upamtite:

  • Imate pravo otići na pauzu; to vas ne čini sebičnima
  • Potrebe oboljelih nisu važnije od vaših vlastitih potreba i dobrobiti
  • To što ste cijelo vrijeme na poslu, ne znači da ga odrađujete odlično
  • Postoje drugi stručnjaci koji mogu pomoći oboljelima ili ugroženima

 

Da biste se mogli dobro brinuti za pacijente, prvo vi morate biti dobro!