Nemoj biti pesimističan, bit će bolje, budi optimist. Često to čuješ, no niti ne znaš kako, niti ti je jasno zašto bi trebao biti optimist i ima li od toga ikakve koristi. Ono što je sigurno, isplati se biti optimist, jer za pesimizam uvijek ima vremena. Optimizam kao temeljni životni stav nudi značajne prednosti nad pesimizmom. Želiš li znati kakve i kako ga naučiti pročitaj cijeli tekst.

Što je to optimizam?

Optimizam (kao i pesimizam) psiholozi nazivaju kognitivnim stilom.

Kognitivni stil je način razmišljanja o dobrim i lošim stvarima koje nam se događaju. To je temeljni stav o životu. To je način na koji sebi objašnjavamo sve oko sebe i sebe same.

Optimist si ako pred preprekama polaziš od pretpostavke: “Ja mogu napraviti nešto što će popraviti ovu situaciju. Bit će bolje!”.

Pesimist si ako pred preprekom misliš: “Ništa što ja učinim neće popraviti situaciju. Izgubljeno je!”.

Postoje različiti stupnjevi optimizma i pesimizma, a većina ljudi je negdje između ova dva ekstrema. No, općenito se može reći da je optimistima svijet lijep, svoje probleme vide kao rješive, a njihovo povjerenje u vlastite mogućnosti je veliko.

Izazov ili poteškoća?

PESIMISTIMA su prepreke uvijek teškoće, problem koji ih frustrira i koji vide kao težak i često nerješiv, dok je OPTIMISTIMA svaka životna prepreka samo još jedan izazov koji će svladati. PROROČANSTVO KOJE SAMO SEBE ISPUNJAVA!

S obzirom da predstavljaju temeljni stav prema životu optimizam i pesimizam djeluju kao proročanstva koja sama sebe ispunjavaju.

Optimist je siguran da će uspjeti svladati prepreke koje život stavlja pred njega pa zato i upornije i češće pokušava i ima više uspjeha. Optimisti misle da su teškoće prolazne i zbog toga čine sve što mogu da si poprave situaciju i tako sami čine svoje teškoće prolaznima.

Zbog toga se isplati usvojiti taj životni stav – jer ćeš tako biti više motiviran i manje ćeš odustajati pred teškoćama – zbog uvjerenja da ćeš ih uspjeti savladati. Što više vjeruješ da ćeš uspijeti usprkos preprekama – to se više trudiš – a onda više i uspijevaš, tako da tvoje vjerovanje, preko tvog ponašanja, utječe pozitivno i na rezultat.

Pesimist, uvjeren u neuspjeh, najčešće neće ni pokušati nešto promijeniti ili će to napraviti s malo energije te usljed toga neće ni uspjeti. Pesimiste možemo prepoznati jer odustaju kad ih stisnu ispiti ili više predmeta koje moraju učiti odjednom (npr. pred kraj polugodišta ili školske godine) umjesto da ulože dodatan trud (“stisnu”) i savladaju “frku” u kojoj su se našli. Ta odustajanja često nisu posljedica lijenosti, već upravo proilaze iz temeljnog uvjerenja da se nema smisla truditi se, jer “ionako neće stići”, jer je “toga previše” ili to “nije moguće”. “Ja to ne mogu razumjeti”, “ona je sigurno već dogovorila s kim ide van u subotu, nema smisla da je zovem”, ili “čemu trčati, samo će mi tramvaj otići ispred nosa” su samo neke od misli koje odražavaju temeljni pesimistični stav i rezultiraju odustajanje od željenog cilja – jer ga “ionako ne mogu dostići”.

Napola puna ili napola prazna čaša?

Znanstvenstvenici su u zadnjih 30 godina istraživali značaj i istinitost optimizma i pesimizma. “Je li čaša napola puna ili prazna?” Istraživanja su otkrila da je čaša je i puna i prazna, ali da ćeš u životu biti manje žedan ako zauzmeš “napola puna” stav. Iako je pesimizam katkada bliži istini, pesimistični je stav koristan ako namjeravaš poduzeti nešto iznimno riskantno ili opasno, jer se tad treba pripremiti na najgoru moguću posljedicu. U svim drugim situacijama optimističan pogled na život i mogućnosti nudi puno više.

Koje su prednosti optimizma?

Optimisti su:

  • zdraviji od pesimista te žive dulje
  • uspješniji su i zadovoljniji u vezama, poslu i sportu, zarađuju više
  • postižu više jer su fleksibilniji, prilagodljiviji i uporniji
  • pred preprekom dulje pokušavaju, isprobavaju više mogućnosti i uvijek traže novu…

ZAMKE PESIMIZMA!

Znanstveno je dokazano da pesimistični pogled na svijet postavlja plodno tlo za pojavu depresije. Stil razmišljanja koji naročito pogoduje pojavi depresije naziva se “naučena bespomoćnost” i tipičan je za izrazite pesimiste.

Oni NEUSPJEH PRIPISUJU SEBI, smatraju da su sami krivi za sve loše što ih snađe i to zbog svojih trajnih loših osobina (npr. glup sam, nesposoban) i skloni su samooptuživanju.

Nasuprot tome USPJEHE PRIPISUJU VANJSKIM UTJECAJIMA, kao što su sreća, slučajnost, dobro raspoloženje šefa ili profesora… Temeljni osjećaj im je osjećaj nedostatka kontrole u životu. Naučena bespomoćnost se razvija nejčešće odgojem, a rjeđe usljed niza nedaća van naše kontrole koje nas zadese. Roditelji razvijaju naučenu bespomoćnost stalno pomažući djetetu, ponavljajući kako samo ne može/ne zna, pa još usput komentiraju greške sa “ sam si kriv kad si glup, smotan…”

Optimizam se može naučiti!

Iako predstavlja temeljni stav prema životu optimizam nije urođen, već se uči i može se naučiti i kasnije, pa čak i u odrasloj dobi. Ispitanici koji su u svrhu istraživanja učili optimistični način mišljenja su tijekom sljedećih 18 mjeseci bili boljeg zdravlja, te rjeđe patili od depresije i anksioznosti nego ispitanici koji nisu trenirali optimizam.

Dakle čak i kratka poduka u svrhu istraživanja daje razultate. Svaki problem ima rješenje i ako ga se potraži moguće je i naći ga. Zato počni tražiti! Ne pretpostavljaj probleme tamo gdje ih nema, samo zato što bi se možda mogli pojaviti.

NEKOLIKO SAVJETA! KADA TI SE NEŠTO LOŠE DOGODI:

  • Reci sebi da neće dugo trajati
  • Nađi ono na što taj događaj neće utjecati, nešto što je još dobro
  • Nemoj se samoptuživati
  • Smatraj taj događaj izazovom i prilikom da nešto novo naučiš.

KADA TI SE DOGODI NEŠTO DOBRO:

  • Smatraj da će učinci trajati.
  • Pogledaj na što je sve pozitivno utjecao taj događaj.
  • Pogledaj koliko zasluga za to što se dogodilo možeš sebi pripisati.
  • Uživaj u posljedicama.

Tanja Dejanović Šagadin, prof. psihologije i psihoterapeut
tanjadsagadin@tesa.hr

Projekt „Psiho portal za mlade – podrška u izazovima mladenaštva““
Pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport