„Čime se baviš?“
Radu posvećujemo mnogo vremena: 7 do 8 sati na dan, 5 ili 6 dana u tjednu, 35 do 40 godina svoga života pa je važno da radimo ono u čemu smo uspješni i što nas veseli.  Odabir zanimanja utječe i povezan je s našim identitetom (jedno od prvih pitanja pri upoznavanju je „čime se baviš?“) i stilom života – određuje materijalni položaj, društveni status, mjesto stanovanja, prijatelje…
Mladi se boje da ne odaberu zanimanje tako loše zanimanje i školu da im to ne poremeti budući život.

No, iako je izbor zanimanja bitan – to ipak nije jednokratan proces, sa samo jednom ispravnom odlukom, nego niz odluka i prilagodbi na promjene do kojih dolazi zbog npr tehnološkog napretka, promjena u društvu ili u samoj osobi. Neka zanimanja izumiru (npr. rudar ili pletač košara), a pojavljuje se novi (npr. „tajni kupac“).

Tijekom svog radnog vijeka osoba može promijeniti nekoliko poslova i zanimanje, može se uvijek  dokvalificirati ili prekvalificirati. Ne postoji samo jedno savršeno zanimanje za osobu, nego nekoliko najprikladnijih. Svi su prolazili iste osjećaje dvojbe i nesigurnosti u pogledu izbora zanimanja, no ipak na kraju uspiju donijeti (dovoljno) dobru odluku, pa ćete sigurno i vi!

Kad odaberemo prikladno zanimanje i školu, veća je šansa da ćemo u njoj i ostvariti uspjeh, da ćemo biti motivirani i osjećati se da tamo i pripadamo.  Školski neuspjeh je rizičan faktor –utječe na samopoštovanje, odustajanje od obrazovanja i škole, te pokušavanje «dokazivanja» na drugim – često i negativnim aspektima.
Mladi su svjesni važnosti te odluke, te je u redu da u procesu njenog donošenja iskoriste sve moguće pomoći, savjete  i informacije koje mogu dobiti!

Odluka u posljednji čas
Prvo je važno procijeniti samog sebe, što često i nije jednostavna zadaća. Morate se zapitati što vas zanima i veseli? Voliš li raditi s ljudima, ili se baviti informacijama i baratati aparatima i uređajima? Voliš li raditi sam ili u društvu drugih? Zanima li te glazba, estetika i dizajn, ili prirodne znanosti?
Uz to, treba iskreno promisliti i što su tvoje jake strane i u čemu si uspješan i dobar, a što ti nikako ne ide? Možda si spretan s prstima, ili imaš oko i smisao za estetiku i uređenje, ili se dobro snalaziš u prostoru i pamtiš? Možda izvrsno organiziraš događanja, prikupljaš informacije, izvodiš zaključke i rješavaš logične probleme? Ili si prvi kojem će se obratiti kad treba nešto popraviti, izraditi maketu ili „nagovoriti“ profesora da odgodi test.

Iako ove procjene nije lako napraviti promisli što oni koji te dobro poznaju (prijatelji, nastavnici, roditelji) ističu kao tvoje snage i jake strane? U čemu si bolji, u čemu se ističeš? Jesi li u usporedbi s drugima iz razreda npr  jak u matematici, jesi li iz nečeg išao na natjecanje, iz čega su ti bolje ocjene i u čemu si ti taj kojem se drugi obraćaju za pomoć?

Svatko ima svoj jedinstveni sklop osobina – ali i različita zanimanja traže različite osobine od ljudi koji ih obavljaju, ovisno o radnim zadacima i okolnostima. Taj se sklop može znatno razlikovati od sklopa osobina koje su poželjne u nekom drugom zanimanju. Stoga moramo pokušati upoznati više zanimanja koja nas privlače i koje sklopove karakteristika traže, kakvi su im radni zadaci, uvjeti..
Neki poslovi traže da brzo uočavamo i reagiramo, dok drugi traže da možemo dugo mirno sjediti i precizno ponavljati iste radnje, biti u stanju dobro komunicirati s različitim ljudima, pronalaziti obrasce, otkrivati ili osmišljavati nova rješenja…
Jako je važno da dobro proučimo da li za određena zanimanja postoje zdravstvene kontraindikacije – i imamo li mi takve zdravstvene probleme koji nam onemogućavaju bavljenje tim poslom – kao npr sljepoća za boje (automehaničar, električar), alergije na određene tvari (kemijska tehnologija), …
Tada treba naći zanimanje u kojem je najveća podudarnost sklopa osobina i sposobnosti osobe i onih za određeno zanimanje
Na web stranici  http.//mrav.zanimanje.ffzg  možeš kroz interaktivni upitnik procijeniti samog sebe i saznati koja bi ti zanimanja bolje odgovarala.
Kad pronađete nekoliko najpoželjnijih zanimanja – tada treba vidjeti kako se možete za njih obrazovati – tj u koju školu moraš ići i koji su kriteriji upisa? Tada je vrlo važno pitanje imaš li dovoljno bodova za željenu školu.

Kad postanem velik…        

Možda ti se čini da svi znaju što će, ali istina je da je svako drugi osmaš i dalje neodlučan. Možda si do sad jasno znao što želiš, a sad kad je odluka tako blizu imaš mnoge dileme. No, prirodno je da tijekom života prolazimo kroz razne faze – od dječjih maštanja „bit ću balerina, učiteljica, pjevačica, pilot“ idemo preko faze istraživanja (kroz školu, aktivnosti u slobodno vrijeme, honorarne poslove…) gdje stječemo iskustvo i mogućnost da testiramo vlastite interese i navike. Time se izbor sužava i ide prema realističnijim odabirima – vaganjem interesa, želja i konkretnih mogućnosti – ocjene, kriteriji upisa, zdravstvene kontraindikacije,  ali i mogućnosti školovanja ali i zapošljavanja.

Karijerni identitet počinje se formirati u ranom djetinjstvu i pod snažnim je utjecajem ranih iskustava unutar obitelji. Na izbor zanimanja može utjecati obitelj, stvarajući neka, često i «prešutna» pravila – obitelj liječnika, odvjetnika, ili automehaničara.

Mnogi se mladi boje da izborom zanimanja ne razočaraju roditelje. Važno je da roditelji ipak dopuste djeci njihove izbore i da oni stvore svoj identitet na tom planu. Spol, prijatelji, društvo isto mogu utjecati na to hoćemo li pokušati biti muška teta u vrtiću, ili automehaničarka!

Greške u izboru škole
Pogrešno je odlučivati po kriterijima. „idem u tu školu jer idu svi moji prijatelji, ili jer mi je blizu…. čula sam da su profesori „koma” pa u tu školu ne idem; roditelji žele da postanem medicinska sestra – pa što ću drugo; idem u ekonomsku jer je super biti menadžer, oni imaju hrpu „love“;  ili kad se odluka dugo odgađa  a onda na kraju gotovo doslovno odluči taj dan ili tjedan po nekim „letećim” kriterijima!

Najviše ćete pogriješit ako ne uzmete odgovornost u svoje ruke – i ako se ne potrudite procijeniti sebe, saznati (točne i pouzdane) informacije o različitim zanimanjima i mogućnostima školovanja, te na temelju toga donijeti odluku.
Stoga – nazovite TESU i porazgovarajte sa psihologom koji vam može pomoći da donesete (što) bolju odluku.

Jadranka Orehovec, prof. psihologije

Psihološki centar TESA